Foto: Émile Zola, Public domain, Wikimedia Commons

Émile Zola izreke i citati

romanopisac, osnivač naturalizma · Francuska · 2. 4. 1840. – 29. 9. 1902. · 10 citata

Émile Zola (1840. – 1902.) francuski je romanopisac i novinar, utemeljitelj naturalizma i autor ciklusa romana „Rougon-Macquartovi”.

Više o autoru

Rođen je 2. travnja 1840. u Parizu, kao sin talijanskog inženjera i majke Francuskinje. Otac mu je rano umro, pa je odrastao u siromaštvu u Aix-en-Provenceu. Radio je kao činovnik i u izdavačkoj kući, a zatim kao novinar.

U dvadeset romana „Rougon-Macquartovi” pratio je jednu obitelj kroz Drugo Carstvo, pod utjecajem nasljeđa i okoline. Najpoznatiji su „Jazbina”, „Nana” i „Germinal”, o životu rudara.

Otvorenim pismom „Optužujem!” (1898.) branio je nepravedno osuđenog časnika Alfreda Dreyfusa, zbog čega je i sam osuđen i morao se skloniti u Englesku. Umro je u Parizu 29. rujna 1902. od trovanja plinom iz dimnjaka.

Teme i stil

Istina, pravda, rad, siromaštvo i ljudska narav.

Najpoznatija djela

  • Thérèse Raquin (1867.)
  • Jazbina (1877.)
  • Nana (1880.)
  • Germinal (1885.)
  • Optužujem! (1898.)
„– Kruha! Zar je to dosta, glupani? … On ga jede, a ipak isto tako gine u mukama. Razorena njegova porodica, sav bolni život njegov pada mu na prsa i davi ga na smrt. Nije ti sva sreća ako imaš kruha. Tko je bio taj glupan što je dijeljenje bogatstva nazvao srećom ovoga svijeta? Ti sanjari, revolucionari, mogu doduše srušiti današnji poredak i sazdati drugi, ali ako svakomu odrežu komad kruha, neće ni jednu radost dodati čovječanstvu i ni jednu mu muku neće skinuti. Još bi i proširili nesreću na zemlji, te bi jednoga dana zajaukali od očajanja i najgori jadnici, pokrenuti iz mirnog zadovoljstva svojih nagona, da budu dignuti k nezasitnim mukama strasti. Ne, jedino ti je dobro ne biti, ili, ako te ima, biti dno, kamen, još manje, pješčano zrno, koje može krvariti prolaznicima pod petom.”