Izbori su stvar naroda. Odluka je u rukama naroda. Ako narod okrene leđa toj vatri i sprži zadnjicu, onda će taj isti narod morati da sjedi na plikovima.
Ja hoću, ja mogu, ja smijem – ponavljam silazeći niz stepenice, a znam da hoću ali ne mogu, i ne smijem!
Ja jos voljen nisam biorna ti sama živis sadarnhej malena ne dozvolirnda se srce ludo nada.
Ja nisam negativka nikako,a kredljivica sreće slućajno.
Ja sam tu na mestu starom gde sam s tobom često bio,a ti više ovde nisi tako Bog je presudio ili ja ko to zna.rn
Ja samo želim dobiti svoju nadu.
Ja se još trudim ostat onaj stari ja, ali mi ne ide, bez tebe ne ide.
Ja se nadam da mogu biti poznat kao veliki pisac i glumac neki dan, a ne kao seks simbol.
Ja vidim da će doći jedno bolje stoljeće. Ono uvijek dolazi.
Jedina razlika između bogataša i siromaha je u tome što se siromah nada sljedećem obroku, dok je bogataš zaokupljen prethodnim.
Jednom je nama samo buha nade.rnJe, u pamćenju mi je da je rekla, al buha se nije lako riješit.
Jednom kad usne ne budu htjele,u strancu utjehu tražiti,suze će srcu šapnuti da je pogriješilo,jer nije ostalo tamo gdje je jedino voljelo.
Jednostavno ne mogu graditi svoje nade na temeljima što ih čine pometnja, bijeda i smrt.
Još jednom da vidim taj sjajrnprije nego utonem u sanrnjoš jednom da joj vidim sjaj u očima!
Još negdje sunca imarngdje postoje još sni.
Još pravih ljudi imarnšto vjeruju u spas.
Još uvijek čekam, a u duši dobro, znam ti se nećeš vratiti.
Jutro krade sjaj zvijezdama, iza mene duga noć, a ko zna koji grad tebe skriva sad.
Kad na jesen iz hasana krenem,rn nasred une vodenica stararn podsjeti me na brujanje vrijednorn seoskoga mlina potočara.rn Tu ostaše moji dani plavirn ispod vrbe, u prohladnoj travi.rnrn
Kad propalo sve je, i izgubljena svaka nada, život postaje sramota, i smrt je dužnost tada.
