A sada dolazim do srži stvari, do razloga što sam počela voditi dnevnik: zato štornnemam takvoga pravog prijatelja.
Izrazit ću se jasnije jer nitko neće povjerovati da se trinaestogodišnja djevojčica osjeća posve samom na svijetu, niti je to baš tako.
Ja sam najbolji i najoštriji kritičar svoga rada.
Jednostavno ne mogu graditi svoje nade na temeljima što ih čine pometnja, bijeda i smrt.
Ljude uistinu upoznaš tek kad se s njima pošteno posvađaš. Tada i samo tada možeš prosuditi njihovu pravu narav.rn
Nitko tko ne piše ne zna kako je to divno; nekoć sam oplakivala činjenicu što uopće ne umijem risati, ali sada sam više no sretna što barem znam pisati.
Osjećam da sam zločesta zato što spavam u toplom krevetu dok moje najdražern prijatelje udaraju ili su u hladnojrnnoći pali negdje u jarak.
U međuvremenu moram zadržati svoje ideale jer možda će doći vrijeme kada ću ih moći ostvariti.rn
Vidim kako se svijet postupno pretvara u divljinu, čujem stalno približavanje groma koji će i nas uništiti, mogu osjetiti patnje milijuna a ipak, ako pogledam u nebo, mislim da će se sve pravedno riješiti, da će i ova okrutnost završiti da će se opet vratiti mir i spokojstvo.rn
Zbilja je čudo što nisam zaboravila sve svoje ideale jer se čine tako besmisleni i nemogući a da bi bili ostvareni.
