Bijeda voli društvo
Bilo mi je dvanaest godina,rn prvi put sam sišao do grada iz mog sela,rn tihog i dalekog, kad susretnu tebe iznenada.rn Eh, djeèaèke uspomene glupe!rn Mala moja iz Bosanske Krupe!rn
Bio bogat ili siromašan, hvalili te ili te izrugivali, bio plemenita ili skromna roda, ništa od toga nije važno ako si odlučio prijeći ovaj put iščekujući s radosnom nadom dolazak našega spasitelja Isusa Krista.
Biserom se Bosna zakitilarnbiseru je često govorilarnNe damo Bosne, naše rodne grude,rnsve da nam dušmani bijele dvore nadu.
Bog nam ne šalje očaj da bi nas ubio, već da bi nov život u nama probudio.
Bog svakog dana,svakog daha,kreće iznova na put svoje ljubavi mimo svake pobjede i poraza.
Bol srca i duše tješi vjera i nada.
Bolje je umreti nenadano, nego strepiti od smrti čitav život.
Bolje je upaliti i najmanje svjetlo nego proklinjati tamu.rn
Bosna je zemlja prepuna èari,rn Trepeta šuma i bljeska vode,rn Brda joj kite gradovi stari,rn Nad njima sinji oblaci brode.rnÈini se, to je zaèaran krajrn Kroz koji vilu progoni zmaj.rn
Brzo minu naše ðakovanje,rn lagan leptir sa krilima zlatnim,rn ipak tebe u srcu saèuvahrn kroz sve bure u danima ratnim.rn Ta sjeæanja mogu l da se kupe,rn mala moja iz Bosanske Krupe!
Čak i najmračnija noć završi izlaskom Sunca.
Čemu si se, tugo moja, samo nadala.
Čemu srce da se nada da ja imam svog doći ču ti u prolječe dva dječaka.rn
Čovjek nije nikad tako nesretan kao što misli, ni tako srećan kao što se nadao da će biti.
Čovjek sanja toliko sjajnu svjetlost, koliko mračnija je noć oko njega i u njegovu srcu.
Cvijet nade cvjeta i u najdubljoj tamnici.
Da li me ikada čuješ kako te dozivam?
Da sam ti samo teret da nisam za poželjet da neću zavjet,papir niti vezu i da nisam takva od malena jedina,jedna do neba razmažena.rn
Da se stara ljubav vratirnne bi pjesmi bilo kraja.
