Čovjek je najinteligentniji od životinja - i većinom glup.
Čovjek je nepotpun, neostvaren sve dok svoju potpunost i ostvarenost ne stavi iznad sebe u odnos s Bogom po vjeri, ufanji i ljubavi.
Čovjek je neznatno biće kad radi sam i za sebe, no kad oglašava zakone ljubavi i pravde, nalik je Bogu.rn
Čovjek je nomad po srcu svom, po misli svojoj, po idealima svojim. On je nomad po volji Božjoj, koja ga je stavila među ogromna prostranstva neba i zemlje. Davnašnja i današnja strast, da se leti, putuje bez putanja i stanica i granica, to je proboj nomadstva čovječje prirode. Volja Božja: to su staze i rijeke, putovanja i sretanja i nizovi života i drugova; a ne države i granice, kolje i bajoneti, palanke-tamnice u kojima slobodnog čovjeka kao miša davi gospodar, susjed, običaj, kritika. Tristan od množine želja nije mogao da umre; a svaki čovek ima krik onog pesnika koji je zapisaoi: Ili asketstvo ili putovanja, jer ništa drugo nema!...
Čovjek je ono u što vjeruje.
Čovjek je ovladao prirodom prije no što je naučio vladati samim sobom.
Čovjek je po prirodi politička životinja.
Čovjek je pokušao da pozdrave i sebe Renius prisiljeni osmijeh, grize vratiti živce na neuredan manira. Gledao masnoća lik pobjegao u zgrade i obrisao prve kapljice znoja s čela. Čudno je da se takvi ljudi su koji bi trebali razumjeti odanost, gdje mnogi drugi ga bacio u stranu na prvi nagovještaj slobode.
Čovjek je poligamno biće; muslimani su to oduvijek znali.
Čovjek je postojan samo u jednome: u svojim navikama.rn
Čovjek je poznat po tišini je čuva.
Čovjek je proklet i žali za svim putevima kojima nije prošao. A ko zna šta bi me i na drugim čekalo
Čovjek je razumna životinja koja uvijek izgubi živce kada se pozove da postupi u skladu sa onim što razum nalaže.
Čovjek je rođen da živi, a ne da se pripremi za život.
Čovjek je rođen slobodan , a posvuda je u okovima.
Čovjek je sam sebi,pa bio vojnik,dijete ili starac najveća zagonetka.
Čovjek je samo trska, najslabija u prirodi, ali to je trska koja misli.
Čovjek je sklon zaboravu, a tehnika zaboravljanja, vremenom, postaje presudna ljudska vještina. Kada zaborav, taj car, ne bi znao da zasjeni ostrašćene misli i preda ih pameti na raspoređivanje, mozak bi postao običan kontejner. Da li bi naredni dan uopšte mogao da počne bez zaborava?
Čovjek je sretan kad dobije ono što voli, a ne kad dobije ono što drugi smatraju da treba voljeti.
Čovjek je stvoren za sreću, a može ju ostvariti samo u skladu s soljom božjom.
