A pred našim duhovnim očima da nam je sloga i evanđelska ljubav i da ih uzajamnim praštanjem čuvamo kao zjenicu oka.Onome,pak,ko nas zlurado zapita ko je ovde ostao pobjednik,a tko pobjeđeni da znamo i mirno i jasno i sebi i njemu,odgovoriti:Ovdje su se srela braća koja su to bila i ostala"Patrijarh Pavle",o značaju prevazilaženja raskola(Na Sretenje Gospodnje 1992,u Sabornoj crkvi).
Apostol Pavle nas opominje na to da"sad ostaje vjera,nada,ljubav,ali je ljubav najveća"
Čovjek ne može birati vrijeme u kojem će se roditi i živjeti.Od njega ne zavisi ni od kojih roditelja,ni od kog naroda će se roditi,ali od njega zavisi kako će on postupati u datom vremenu:da li kao čovjek ili kao nečovjek,bez obzira na to u kojem narodu i od kojih roditelja.
Čuvajmo se od neljudi,ali se još više čuvajmo da i mi ne postanemo neljudi.
Čuvajte i neprijatelje svoje i molite se za njih jer ne znaju šta rade.
Da je i svima nama,kao ljudima i kršćanima,jasno načelo da "zlo dobra donijeti neće",da je "krv ljudksa hrana naopaka",stvari bi išle sretnije.
Kad se čovjek rodi,cijeli svijet se raduje,a samo on plače.Treba živjeti tako da,kad umre,cijeli svijet plače,a samo on se raduje.
Kada je izabran Patrijarh Pavle,bio je jedini među episkopima koji istinski nije želio da bude patrijarh."Ja se pokoravam vašem izboru i nadam se da će Gospodin pomoći crkvi svojoj da u meni ne bude onaj koji će je uniziti",rekao je na hirotoniju u Sabornoj crkvi patrijarh Pavle.
Kada je sujeta prisutna onda dolazi do gordosti,svađe.Nije nesreća što mi imamo suprotna gledišta,jer se stvar mora sagledati sa više strana.
Mnoge majke,koje nisu željele da imaju više od jednog djeteta,danas čupaju kose i gorko ridaju nad izgubljenim sinovima,u ovim ratnim sukobima,proklinjući često Boga i ljude,ali pri tom zaboravljajući da optuže sebe što nisu rodile još djece da im ostanu kao utjeha.
Mrtav je pred Njim onaj koji je grešnik,koji se ne kaje i koji u Njega ne vjeruje.
Nama je bolje da nestanemo kao ljudi,nego da opstanemo,biološki da preživimo kao zločinci i neljudi.
Naša je obaveza da pomažemo bližnjem u nevolji,ali ne čineći pri tom nikakvo nasilje,jer svatko je slobodan da izabere da li će da krene putem spasenja.
Pozvani smo da činimo saglasno svome zvanju,onoliko koliko možemo i koliko nam je Bog dao.Ni manje,ni više,a ono što mi ne uspijemo da učinimo,to ostaje da učini Gospodin i nadopuni naše nedostatke.
Prava vjernost je ona koja je razumna,evanđelska,kao ova koju je pokazao Spasitelj.
Smatram da smo za tragediju u Jugoslaviji odgovorni svi.Da su se u ovoj situaciji raspada Jugoslavije našli danas oni ljudi koji su je na miran,ljudski način,sporazumom stvorili 1918.godine,mislim da bi je oni i razložili na miran,ljudski način,sporazumom.
Smirenost je dakle,braćo i sestre,majka sviju evanđelskih vrlina,jer se Bog gordima protivi,a smirenim daje blagodat.
Sveti Patrijarh Pavle u Nebeskoj Liturgiji:Bože mili na svemu ti hvala i na danu ovome nedjeljnome kad se služe Svete Leturđije po svjoj zemlji s istoka na zapad.
Upozoravajući na štetnost duhana,Patrijarh Pavle često je umio da kaže:"Da je Bog htio da čovjek puši,ugradio bi mu odžak."
