I dok čekam ko na ledurnko što sumnjom sad me vodirnnovi susret i tu srijedurnistom vatrom srce voli...
I dok ti pričam o nama ti gledaš me i smiješiš se jer sada znaš i makar dani prolaze još uvijek ptice dolaze na prozor naš.
I dođe mi da poludimrndi ponos carujerntu ljubav neće prićrndi ponos carujernoprosti mi je najteža riječ.
I iako æe suze isušiti. Ne mogu potpuno prekinuti svaku vezu. Nismo se mogli dogovoriti, nismo imali zaštitnu mrežu.rn
I kad te slome porazirnu ogledalu tuđi odrazirnna sivi kamen ukleši tirnbjegunac od ljubavi...
I kada trujem te u venamarnkad hoću da te zgadim svim ženamrnima te,u meni ima te...
I ne znam zašto srce steže i zašto onih koje volim bježe.I ne znam ko me stvarno voli,pa se jednostavno sklonim.
I nebo zna, baš kao jarnkoliko puta sam ponovilarnto nebo zna, baš kao ja rnda je ime tvoje moja jedina molitva...
I neću znati što se sa mnom zbivarnprolazit će neki ljudirnkraj mene kao da me nema...
I neka sam i pijan i lud,rnDo srca tvog je meni jedini put!
I nikada više neću ja, ljubiti kako sam ljubila, jer samu sebe sam lagala i tugu na tugu slagala.
I noć nestaje, ali bol ne prestajerntišina spustila glas između nas...
I noćas sišlo je srce u peternjer tužna sjećanja samo mi šteternžestoko kuca i lupa u praznornjer zna, ti ne čuješ ga.
I ovako je kako je moralo biti. Jer to je smrtna kombinacija. Ti i ja.rn
I što još život može da podmetne,kad srce opet mi se odmetne.
I stvarno volim život ali ovdje ne živim.I trebam novo nebo ispod srce da se smirim.Iz ovog grada morat ću zauvek da odem,jer predugo sam svoju sreću tražio ovdje.
I svako novo jutro, dok nas budi polako zamesti će trag, misli ne priznaju, ali srce sluti, da ovaj dugi let je pad. rn
I sve ću od sebe dat rnda uspravno stojimrnda ne vidi svijetrnda ne smijem se ni pogledat' rnjer tako se bojimrnda od mene nikadrnod mene nikad čovjeka bit'!rn
I svi, svi pjevaju na glas, rnJedno srce, a desetero nas, rnJer spas i lijek za stres je urnebes.
I tako... Stojim u supermarketu. Obična je i sumorna atmosfera. Po običaju u korpu stavljam sasvim obične stvari koje mi trebaju. Kraj mene par u istoj takvoj korpi nosi bocu vino i puno svijeća. Prolazim... Već tužan. Oni će piti vino, sijat će im na licima svjetlost svijeća, a meni preda mnom biti tek večera. Bez ikog... Bez vina, svijeća... I bez nje.rn