Ljubav staru ja u srcu čuvamrnsad me vraća od života plima rnmojoj dragoj ča me virno čekarnlipom cviću iz moga đardina,rnmojoj dragoj ča me virno čekarnlipom cviću iz moga đardina.rnrn
Ljudi koji su vrlo mnogo čitali rijetko kad nešto otkrivaju.
Lutko moja, pritisla me nevoljama, gdje se skitasnocas si mi potrebna
Majko, nisam zaboraviornkraj tvoje marame natopljene suzamarnni tvoj topli šareni sagrniako k'o beskuènik lutamrnvežan duboko za kuæni prag.
Mi smo majstori lalala gitaru volim ja.
Mi smo majstori.Ja nemam skole i nemam zvanjea kad me pogodi bass, ja padam u transi to je najbolje stanje.
Mi smo majstorii nas ne pucaju neki prastarinijemi filmovimi smo majstori
Mi, kao ljudi, možemo napredovati samo ako smo slobodni.
Mijenjas me bez potrebesve sto volim, smatras losimoblacis mi cipelekoje htjela bi da mjesto ovih nosim
Milijuni ljudi su živjeli u borbi, gradili palače i granice, oblikovali sudbine i društva; ali uvjerljiva sila svih vremena bila je sila izvornosti i stvaranja dubokog utjecaja na korijene ljudskog duha. rnPročitajte više na
Misao je moja,odlutala odmah,preko brta tebi,k tebi...u zagrljaj.
Mislio sam da ću jednom zavoljeti drugu ženu mislio sam da će proći ova bol u grudima al uzalud, stalno mi je njena slika pred očima.
Mnoge su ladje potonule i moje ludo oko nikome ih ne daj kada nas, kada nas ne budemova ce pjesma kao jecaj, biti jaca od svega
Mogućnost srca još nitko nije izmjerio.
Moja poezija je izraz mog života.Ostanem li,ostat ću po njoj.
Moje je ime tajnana usnama tvojim mukmisao koja stvara zvuk
Moju dušu obuzme silna radost života:izvadivši ludo srce,na dlanu bih ga pružio tebi.
Možda nitko ne može biti pjesnik,ili čak uživati u poeziji,bez nekog nepouzdanog pamćenja.
Ne brini se za svoje srce, to će vam trajati dokle god živimo
Ne èuješ jer ti glas, koji ti druge stvarirngovori, uho sasvim osvaja kao bludnikrnkreposnu dotad, zrelu gospoðu, daješ rukomrnznakove da se niste razumjeli, da kvarirnvika kristale zraka, žudiš za onim zvukomrnu koji možeš uæi kao u stari rudnik.rnrn
