Dok se oči sa snom bore umirem od ljubomore al' me neće ruka Božija ako nečes moja biti tebe ću zaboraviti od sutra sam drugi čovjek ja.
Dok spusta se noci pale svjecice ja mislim kako vrijemebrzo protice
Dok zbori Tito, zavoljet ću još više i oblake i brda snena i ceste modre što se još skromne viju. Slutim Dalmacije osmjeh i Sjemena i Crnu Goru moju.
Dolaze mi druge i kažu dobra sam ti ja ali srce traži samo tvoja oka dva.
Dolazis sigurna kao da to zasluzujemm kao da je pisano.
Došla sam ovdje govoriti poeziju. To će uvijek biti u travi. Također će biti potrebno da se prignuti da ga čuju. To će uvijek biti prejednostavno će se raspravljati na skupštinama.rn
Draže mi je s'njomrnsuzu prolitirnnego sa tobomrnvino popiti.
Duboko je more Jadransko duboko k'o oko plavo koje me, koje me izdalo.
Dugo sam te, pjesmo, cekaotajnu sam ti svoju rekaopa ja i dalje nosim svoje krizeve kao da nista nije bilo.
Dva galeba bjela u crnoj noćirnletjeli morem a bura je bilarnvjetar ih baci na jednu stjenurna on tu osta slomljenih krila
Èesto sam joj pisao zadatke,rnšaputao tablicu množenja,rn a kad bi me milo pogledala,rn osjeæah se kao mladoženja.rn Sanjao sam o njenome likurn pokraj Une, skriven u vrbiku.rn
Eh da nisi tako lijepa da od tebe ljepše ima ne bi ljubav bila slijepa od suza u očima.
Ej da je pitam je l' je što uvrijedilo ej da joj kažem da bih opet ponovo.
Ej kavano, ej kavano, tugo moja, moja rano ej kavano sva od zlata.
Epistula non erubescit. rnPapir podnosi sve.
Gdje mi je pamet bilapa da nisam shvatiosto je trpilazbog svoga ranjenog jelena
Gdje mi je pamet bilapa da nisam vidionjene pogledekao svila bile su njene utjehe
Gdje sam to pogrijesio da budem budala zbog tvoje ljubavi
Godine 68 kad sam dosao na svijet,moj je cale dugu kosu nosioi,kuma Ana kaze da sam urlao svu noc kao da me je Gillan krstio
Godine su mlade prohujalernkao rijeka život ušæu hitarnal' u mojoj nekad crnoj kosirnsad su vlasi od srebrnih niti.
