Pokidat' ću lance sve što me vezu za tebe okove sa srca bacit' ću nisi ni ti jedinarnda mi život propada drugu srodnu dusu naći ću.
Poslije, kad æeš poæ' u prvu školu,rnPružit æe se ona po svem dolu;rnCijelo selo obujmit æe tude,rnU njem dobre i radine ljude.rnDa još više: one humke, šume,rnŠto æe ljeti jagodama rodit;rnOne bijele staze, ravne drume,rnKud æe tata nedjeljom te vodit.
Pred tvojim pogledom i sunce postidi se nema sjaja kao oči te.
Proci ce sve, ja morat cu sam da stvorim ovo sto si nocas srusila
Pukotina ima svaki život,rnkroz koje bližnji radoznalo zure,rnmotreći naše dane što se žure.
Rasut u komade, vezan samo pjesmom sebi i životu tražim smisao i lijek.
Rodjen sam godine Gospodnjejednog vrucega ljetabez slavlja, bez sampanjca bez banketa
S kim si bila, kog si snila to je tvoja stvar
Sama slika bez ijedne rijeći ostavlja cjelu priču.
Samo jedan je putoko za oko, zub za zubi nikad ne idi malnikad ne idi malcopor ide u raj
Samo pjesmu noćas tražim samo tugu da ublažim.
Samo pjesmu noćas želim samo da se proveselim.
Samo to što se čini nemoguće, postaje savršeno i zove se: Ljubav.
Samo za tvoju ljubav, samo za tvoju ljubav nije zlato sve sto sja nije ljubav tvoja bila iskrena.
Samo za tvoju ljubavevo tonem, polako gubim koraks tvojom nevjerom
Sebe dugo sam trazioprecicom znanom zalutaopred mojim vratimaona je cekala ranjenog jelena
Sinèiæ - dotle mramornom u muku -rnNa srdašce metnuo je ruku,rnS tužnih misli glavica mu gori, rnAl on ipak krepkim glasom zbori:rnHoæu; tato, - kunem ti se vjerom, -rnRadit u dan, uèit u noæ kasnu: rnJunak bit æu maèem ili peromrnZa tu našu domovinu krasnu!
Sjecanja budi prokleta muska ljubomora jaca je od srca ranjena od srca kamena
Sta je meni, pjesmo moja, ostalo.
Starinska ura na ormaru spava.rnKazaljke njene već su rđom žute.rnUmorna lampa tiho ocrtavarnprostore uske, samotničke pute.
