Hej, soferu, kondukterurnzaustavi, vraæam karturnjer nje nema na sjedišturnsjedištu s brojem osam.rnrn
I dok ti pričam o nama ti gledaš me i smiješiš se jer sada znaš i makar dani prolaze još uvijek ptice dolaze na prozor naš.
I,znaj,da biću tu da ti dobro dobrim vratim,i na vrhu i na dnu da osmjehom te pratim.
Imaš svo pravo ovog svijeta na lijep život.
Ispade čaša iz mojih ruku, po cijelom stolu vino se prosu jer vidjeh tada najdražu zenu i njene oći i njenu kosu.rn
Jaki moraju da štite slatke.
Jedine stvari u mom životu koje se podudaraju ,postoje u ovom velikom svemiru kao kreativna djela ljudskog duha .
Jer jesen je. Jer sve je rnprolazno i sve se smenjuje. rn
Još se sjećam dana togrnkad prvi put sam sreo je ja.rnMiris vjetra na prstimarni zvuci njenih koraka.rnI premda je sve bilo hladno,rnu mom se srcu topio led.rnI znao sam da sve je drukčije zbog nje.
Kad u ponoć niz pučinu mjesec srebrom potok toči, nebo zvijezde rascvjetaju, a ja mislim tvoje oči.
Kada poludi vjetar zapadni ja ću za njim da te potražim, mene tuga zna, rob sam usanarnšto ne mogu još da poljubim.rn
Livada si travom svilnom rnStidne pokri grudi; rnTu i tamo veæ se nježno rnPoljsko cvijeæe budi.
Ljepota bilo koje vrste, u svom vrhovnom razvoju, uvijek uzbuđuje osjetljivu dušu do suza.rn
Ljubav je poput žive u ruci. Otvorite šaku i ona će ostati. Stisnite je i onda će pobjeći.
Ljubav uvijek ima pravo.
Ljubi me tamo gdje,najmanje ne volim!
Ljubiti znači željeti bližnjemu sve ono što vjerujemo da je dobro i to zbog ljubavi prema njemu, a ne zbog sebeljublja.
Mi smo jedna duša, samo tijela dva rnvoljeti ne ume niko kao ja..
Moja majka je poginula u zrakoplovnoj nesreći, tako da mrzim putovati u avionima. Smrt je tako neočekivana. Ja bih zapravo radije ostao kod kuće i nigdje ne bi.
Moraju li ljudi biti od čelika? Nekada mi se čini da trebaju biti od krvi i mesa.rnrn
