Jer su laži kao bumerang,uvijek ti se vrate!
Jer, ma koliko to čudno zvučalo, ljubav se uvijek može usporediti s mačem s dvije oštrice. Prva oštrica, udaljenija, poput Ekskalibura prividno budi najčistija osjećanja, preplavljujući tijelo nekom začaranom energijom, blagotvornom, snažnom, okrepljujućom. Ona je ta koja naše ciljeve načini ostvarljivim. Drugu oštricu ne vidimo. Ona jeste bliža, samo, od uprtih pogleda ka prvoj, mi se ne osvrćemo. Vidici su nam suženi, tupi, nerijetko, poneseni zaslijepljenošću, ne upotrebljavamo svijest, zdrav razum, pa tako nesvjesni sami sebi nabijamo vrh oštrice u srce. Nakon toga, postajemo slabi, krhki, ranjivi... Tu ranjivost, taj neuspjeh, ispoljavamo pogrešno. Kroz ljutnju, bijes. Trudimo se da prikrijemo stvarno stanje, sve više upadajući u vrtlog izgubljenosti, jer nas rđa i neljubavna hladnoća oštrice sve više prlja, ipak lijek postoji, ali se pametni lijeće. Oni drugi nastavljajući s povrjeđivanjem, ne primjećuju kako lijek postoji u isto tako naoštrenom maču. Samo treba usmjeriti pažnju na prvu oštricu. Tu se zapravo krije eliksir izlječenja, ne u oštrici, već u iskustvu. Svakom se dogodi.
Jutro miriše na grijehrnljeto je.
Kad bi Bog kažnjavao za svako učinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo ni jedno živo biće.
Kad bih moje dijete imalo predrasuda u glavi, ja bih se stidio. Ja bih ga vidjeo kao moj neuspjeh.
Kad da priznajem grijeh, hladnu kišu donosim.
Kad je bogovima dosadno, igraju se s ljudima.
Kad osoba samozaljubljena vidi da netko griješi,osjeti gdje se u njoj podiže plamen pakla.Svoju paklenu gordost naziva obranom vjere;ne prepoznaje drskost vlastite duše. rn
Kad sam bio mali, sam stvarno sramotito moje roditelje.
Kad se čovjek rodi,cijeli svijet se raduje,a samo on plače.Treba živjeti tako da,kad umre,cijeli svijet plače,a samo on se raduje.
Kad si s Bogom, nitko ti ne može ništa naškoditi, pa ni vrag, a kad si s vragom, nitko ti ne može pomoći osim Boga.rn
Kada se stara klada upali i matori panj raspali, dugo drže vatru.rnrn
Kada shvatite kako ste napravili grešku, odmah poduzmite nešto kako biste tu grešku ispravili
Kako drukčije da ti kažemrnnemam snage ni da plačemrnvjeruj nije grijeh, ni patnjarnni sujeta, ni zbog sramarnhoću samo da sam sama.
Kako si samo moglarnda izdaš rođeno srce.
Kako? Čovječanstvo griješi, a Božji Sin otkupljuje grijehe svijeta? Pokušavao sam zamisliti tatu koji mi kaže:rn„Piscine, danas se u nastambu ljama uvukao lav i priklao njih dvije. Jučer je jedan zaklao srndaća. Prošloga su tjedna dva lava proždrla devu. A tjedan prije pojeli su rode i sive čaplje. Tko bi znao, tko li nam je smazao zlatnog agutija? Stanje je neizdrživo. Nešto se mora poduzeti. Odlučio sam da lavovi mogu ispaštati za svoje grijehe samo tako da im tebe dadem za hranu.“rn„Da, tata, sve je to posve dobro i logično, ali daj mi trenutak da se umijem.“rn„Aleluja, sine.“rn„Aleluja, oče.“
Kletva uvijek čini klevetnika gorim, ali oklevetanog nikada.
Knjige su zrcala: u njima vidiš samo ono što nosiš u sebi.
Ko sramoti i prebacuje svome bratu neki grijeh, nece umrijeti dok on taj grijeh ne učini.
Koji čovjek nikad nije prekršiornTvoj zakon, reci?rnŽivot bez grijeharnkakav bi ukus imao, reci?rnAko zlo koje sam učiniornTi kazniš zlomrnKakva je razlikarnizmeđu Tebe i mene, reci?