Kad jednom budeš sama ako budeš tuđa žena, nikada nemoj pomisliti da si zaboravljena.
Kad me pozoveš, zvuèi kao mala molitva.
Kad mi dobro krene ja sam sebe kaznim, sliku našu uzmem suzama je kvasim.
Kad nam sreća zatvori jedna vrata, često nam otvori i druga, ali mi ponekad znamo predugo gledati u ona zatvorena i ne vidimo otvorena.
Kad ne bude tvoje ljubavirnizgubit ću svernostat ću sama u pustinjirnda pratim tvoje tragove.....
Kad pomislim da te nemarnu meni se ceznja javirnali sta cu srce necernda te lako zaboravi.
Kad potoneš, zoveš mernkao sestru još trebaš mernja sam tvoja kad niko nije tvojrnu ovom mraku čovjek ne vidirnmene moja ljubav predvodirnpa me nebo samo poljubi.rn
Kad sam je vidio u restoranu,rnpromijenilo se sve.rnNisam više mislio na hranu,rnnego kako doći do nje.
Kad sam s tobom kao da hodam po vrelom asfaltu i taman kad se noge naviknu ti više nisi tu..
Kad si sam,kad je sve tužno,ti se sjeti nje,Makedonija ti pruža ljubavi sve!
Kad su došli Austrijanci, dali su za prvi ogranak kruške objesiti nekog Miljkovića koji nikako nije htio da se preda i prizna im vlast. Za kaznu je, onako mrtav, visio petnaest dana i osam sati, i niko ga nije smio skinuti dok ne prođe rok. Od tog događaja na prvom ogranku kruške ostao ožiljak i na tom dijelu vješao se zaklan kurban pa ga tako derali kao uspomenu na nesretnog pobunjenika. Kad puše jak vjetar ili se digne oluja i kad se sva kruška njiše u pravcu vjetra, taj ogranak propada prema zemlji i diže se prema nebu, i to ne u ritmu njihanja cijele krošnje već u nekom svom, zasebnom, kažu: u ritmu njihanja obješenika. Za onog prvog rata tu je visilo nekoliko zelenaca što su pobjegli sa fronte nekako poslije junačke bitke Bošnjaka za Monte Meletu, rijetki koji su shvatili, i pored prijateljskog austrijskog tapšanja po ramenu, da turaju glavu u abez za tuđi račun i tuđu slavu. Čak tamo od Soče došli pješice, nosilo ih nešto tajanstveno iz dubine napaćena tijela, isto ono što nosi mačku kad se odnese daleko od kuće. Noge im raskrvavljene a tabani liče na komad oderana mesa i u njima onako krvavognjecavim truhnu ostaci od raspalih cokula. Ne vise kao normalni obješenici, nisu za vratove obješeni, već ruke im svezane za leđa a omča za ruke, i vise tako, ni živi ni mrtvi. Vjetar ih klati ko istruhle plodove a pod nogama iskupljaju se psi i reže skačući na iskrvavljene tabane, djeca ih gađaju balegom i pljuju, stariji svijet zaobilazi, a obnoć poneka djevojka stidljivo se prikrade sa ibrikom u ruci, da ih napije i plače ne znajući pomaže li im ili im muku produžuje. Visili su tako sve dok rodbina iz daleka ne bi došla da ih skine pošto je drugim sinom već zamijenila ovog u KuK armiji. Jedan osta, ili nisu htjeli da ga mijenjaju, ili ga niko nije prepoznao ili nije imao nikog, jadnik. Onako nakaradno obješen dočeka prvu oluju, a ujutro kad presta vjetar, nađoše ga na zemlji; otp'o, k'o kruška otp'o, pobratime, sav otp'o, samo mu ruke još vise.
Kad ti ime spomenurnopet bole rane...rn
Kad u očima se izgubi sjajrnSamo utonem u rijeku suza i problema...
Kada biste se šetali betonskom ulicom, i pronašli ružu, koja raste iz betona te bi imala malo onečišćen cvijet i rasla bi malo ukoso, vi biste samo ostali iznenađeni, da vidite ružu koja se samo probija kroz beton. I kada vidite dijete, koje odrasta u getu, u takvim najnečistijim okolnostima te vam se ono čak može i obratiti te može sjesti, može vas i rasplakati, ali i nasmijati. Jedino što na sve ovo možete reći je ona nečista ruža te njen krivi rast, ali se ne trudite pogledati na to, kako je do svega toga uspjela doći.
Kada čovjek dotakne dno, obično se preda, zastaje i tako pasivan, ukočen od svoje ogorčenosti i poraza, ostane na dnu. To se zove pesimizam. Rijetki su ljudi koji to dno, taj poraz i tu ogorčenost razumiju na pravi način, pa ponovo, nepredano kreću, s mnogo više sigurnosti, svjesni da od dna ne mogu dalje i da svaki pokušaj, bez obzira koliko loš bio, vodi ka uzvišenju. Skoro uvijek, ljudi tog tipa, pronađu svoje mesto na piramidi uspjeha, pa tako bezbrižni i iskusni, gledaju dno kao najobičniju odskočnu dasku. To je za mene optimizam.
Kada muško srce rekne, da te voli, imali neko sretniji od žene.
Kada sam s njim mislim na tebe i da žalim što sam sebi dopustila da pustim tebe.
Kada se govorilo o koncentracijskim logorima ja sam se nalazio u Londonu.
KADA SE PERO KAO MRTVO SKUPI U DUŠI,BUDITE MIRNI-SVIJET JEDNE INSPIRACIJE NE SMIJE DA SE SRUŠI!
kada stignemo u hotelrnbit čes moja miss bikini.rn
