Kada čovjek dotakne dno, obično se preda, zastaje i tako pasivan, ukočen od svoje ogorčenosti i poraza, ostane na dnu. To se zove pesimizam. Rijetki su ljudi koji to dno, taj poraz i tu ogorčenost razumiju na pravi način, pa ponovo, nepredano kreću, s mnogo više sigurnosti, svjesni da od dna ne mogu dalje i da svaki pokušaj, bez obzira koliko loš bio, vodi ka uzvišenju. Skoro uvijek, ljudi tog tipa, pronađu svoje mesto na piramidi uspjeha, pa tako bezbrižni i iskusni, gledaju dno kao najobičniju odskočnu dasku. To je za mene optimizam.
O autoru
Ime i prezime: Slaviša PavlovićNacionalnost: Srbija
Profesija: Pjesnik
Datum rođenja: 1982
Datum smrti:

U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Sretan je tko zna voljeti.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!