Jer jedino ljubav zauvijek traje.
Jer nikoga ne znam bolje od seberni znam kad je sunce tamno zbog menerni što više boli nosim u sebirnsve jači samrnto prokleto dobro znam.
Jer se zbog tebe osjeæam.
Jer, ma koliko to čudno zvučalo, ljubav se uvijek može usporediti s mačem s dvije oštrice. Prva oštrica, udaljenija, poput Ekskalibura prividno budi najčistija osjećanja, preplavljujući tijelo nekom začaranom energijom, blagotvornom, snažnom, okrepljujućom. Ona je ta koja naše ciljeve načini ostvarljivim. Drugu oštricu ne vidimo. Ona jeste bliža, samo, od uprtih pogleda ka prvoj, mi se ne osvrćemo. Vidici su nam suženi, tupi, nerijetko, poneseni zaslijepljenošću, ne upotrebljavamo svijest, zdrav razum, pa tako nesvjesni sami sebi nabijamo vrh oštrice u srce. Nakon toga, postajemo slabi, krhki, ranjivi... Tu ranjivost, taj neuspjeh, ispoljavamo pogrešno. Kroz ljutnju, bijes. Trudimo se da prikrijemo stvarno stanje, sve više upadajući u vrtlog izgubljenosti, jer nas rđa i neljubavna hladnoća oštrice sve više prlja, ipak lijek postoji, ali se pametni lijeće. Oni drugi nastavljajući s povrjeđivanjem, ne primjećuju kako lijek postoji u isto tako naoštrenom maču. Samo treba usmjeriti pažnju na prvu oštricu. Tu se zapravo krije eliksir izlječenja, ne u oštrici, već u iskustvu. Svakom se dogodi.
Još jedan dan,još jedno jutro bez tebe,prokleto sam,sjećanje šalje vjetrove.
Još jednom da vidim taj sjajrnprije nego utonem u sanrnjoš jednom da joj vidim sjaj u očima!
Još kao pseto uza me je nada, s njom i ja vičem da ćemo se sresti, no Sava gasi svjetla moga grada i ostavlja me samoga na cesti.
Još mi srce dira laki korak cura i parfem, pardon.rn
Još se borim za nasrnjer gubim sve ako izgubim tebernzauvjek najbolja sirna ja ne ličim na sebe...rn
Još se pitam zašto ode,zašto više moja nisi,kora hleba i kap vode sve za mene bila ti si.rn
Još uvijek čekam, a u duši dobro, znam ti se nećeš vratiti.
Još uvijek ožiljke u srcu nosim.
JOŠ UVIJEK se prilagođujem Milanu te su moji nastupi nekonzistentni. Jednu utakmicu odigram odlično, onda jednu katastrofalno
Jutro je, u jutru mirni sve je kao obicno.
Kad bez tebe prođe noć, ne treba mi tad pomoć. Boli duša, drhti dlan, lutam teško bolestan.
Kad bi malo otvorila skuru, nek mi vonja tvoje bilo tilo, pa nek živin samo jednu uru i da umren žaj mi nebi bilo.
Kad bi znao, kad bi znao kako bolernsuze prolivenernne bi dao da se drugirnbudi kraj mene...
Kad bih bio sudija i sudio tebi za robiju tešku učinio sve bi.
Kad bih mogla da poželimrnto bi bio dodir tvojrnkad bih mogla da se selimrnu zagrljaj ja bih tvoj...
Kad idem na koncert, ja si ne mogu pomoći, ali osjećam sesretno i sve ostalo samo ide dalje. Nadam se da se svi dobro osjećaju na taj način, na mojim koncertima.
