Najljepši su cvjetovi oni koji su niknuli na korijenu boli.
Najveći lijek za ljutnju je kašnjenje.
Najveću tugu na svijetu,čovjek sebi stvori sam.
Najviše povrijede boli onih koje volimo.
Nakon dugih godinarn još uvijek isti ti je glasrn kraj mene je drugi sadrn sve je noæas protiv nas.
Nakon velike boli, formalno osjećaj dolazi. Živaca sjediti svečano, kao grobnicama.rn
Naposljetku... Ti si dobro znala tko sam ja! Otkud sad te suze, moja mila?
Nas rastanak jeste bolan ali zivot ide dalje. Skrivaj i ti boli svoje, ja cu kriti svoje rane.rn
Naša ljubav beše ko crvena ruža.
Nasao sam sliku jednurnviše od života vrijednurnozivjele stare ranernsiječaju na prosle dane.
Nasmješi se, i ovako nikog nije briga kako se osjećaš.
Naučio sam da je svaka žurba uzaludna i svaki nemir jalov; svejedno se dočeka sve, svejedno se otkrije smisao ili besmisao svega. Svejedno čovjek obiđe čitav svoj krug. Pa zašto onda tolika žurba?
Naviklo se tijelo k'o strašilo u žitu na ovu hladnu ljetnju kišu koja pada.
Ne boli ko onornŠto si mi prešutjela.
Ne daš mi ruke,odmićeš tijelo,na licu sve se vidi znam,rnneću te ništa više pitati.
Ne dopustite da se strah od markantnim iz dobiti u Vašem putu.rn
Ne krivi me što zbog tebe plačem muškarac sam al' me rana boli.
Ne mogu podnijeti to,jer to mi donosi bol,ne mogu srcu da dam,što mu pripada.
Ne mogu vam ponuditi ništa osim krvi, napora, znoja i suza.
