Bog je tugo tako htio,da mi uzme duše dio.
Da na lice osmijeh vratim,u kafanu malo svratimrnzbog nje kad zaboli rana,ostanem po dva–tri dana.
Dobar film se barem dvaput gledarnza staro ću mjesto duplo platiti.
Dokle više luda glavornčetiri noći nisam spavao.
Drugima plaćam sto tebi dugujemrnjer nemam dar, srećom da rukujem.
I ja sam nečije dijete.
Jer čovjek shvati što je imaorntek kad izgubi to.
Jeste to sam ja, željo jedinarnko što vidiš postao sam neko.
Još me majka uplakana čeka,da zagrli sina kad joj dođernjednog dana negdje izdaleka.
Još uvijek me tuga mučirnnju ne znam da liječim kući.
Kada je osjetila grad i sjajrnljubavnoj priči dolazi kraj.
Kafana liječi sve.
Kao crna mačka maler donosirnsa njom su prošli kao i ja baš svirnmožda si i ti sljedeći.rn
Kaznio me zato nemam ništa iza sebe,a sada mi uzima i tebe. rn
Kaznio me život ovaj sreću mi je krao.
Koliko para toliko muzike.
Krv mi je popila,kao žedan čašu vode.
Mlad sam bio ništa imao nisam,samo ovo tužno srce moje.
Na dohvat ruke dok si mi bila,za tebe nisam mario,a sad kad nisi više kraj menerns tobom bih stario.
Naša ljubav beše ko crvena ruža.
