Ničija patnja nije veća od one koju je priroda odredila.
Nije bilo toliko fizičke prijetnje koje se ne može suprotstaviti s pristojne čekićem.
Nije lako reći vam zbogom.
Nije ljubav Bog, ni životinja, ni ludilo; magla, magla krvi mladosti i neba. Zavija sve, te je drago živjeti. No magla ostaje vjećito teška, puna slasti i bola i vezana sa nebom.rn
Nije meni, što nisi kraj menernveæ se bojim, bagrem da uvenernnije srcu sto ti nosi cvijeæernje l' ti reèe, za nas pasti neæernvec je srcu što te èesto sreæe.rn
Nije život spisak želja,uzmeš što ti se da.
Nijedan čovjek koji ima pravo prezirati ljude.
Nikad ga ne želim ostaviti. Kažu mi da mi je mozak ispran, ali ja sam jednostavno zaljubljena u tog èovjeka. Da!rn
Nikad neæemo znati kad je boli kraj?rnMoram da prijeðem preko toga,rnNevinost je nestala!
Nikad nisam htjela da se vidi koliko boli,što me više ne voliš.rnrn
Nikad nisam još nikog zavoljelarnkao njega srcem svim,rnnikad ni s kim još nisam doživjelarnto što doživjela sam s njim.
Nikad nisam u životu zaplakao jarnprvi put mi za tobom suza krenularnprijatelji se nasmijali, muškarac pa plačernumjesto suze da sakrijem ja zaplakah jače.
Nikad niste toliko sami,kao kad ste bolesni na pozornici.Najgori osječaj je kada iznenada povratite pred tisućama ljudi.
Nikad se nemoj bojati sanjati.
Nikada ne treba zamjerati na istini čak i kada boli.
Nikada neću poželjeti da podijelim svoju bol sa pravim prijateljima, jer oni pravi će znati kada sam povrijeđena. A to je dovoljno. Ne želim svoje muke dijeliti sa drugima.
Nikada ti necu reci koliko me tesko bolis.Nikada mi nemoj reci da li me i stvarno volis.rn
Nisam podnosio ni svoju ni tuðu grubost, stidio sam se kad bi me pobijedila, dugo pamtio kad bi mene pogodila.
Nisam ti oprostila jošrnnisam vjeruj mirnto što moja sječanja svarndruga odnosi.
Nisam više osjeæao ni grad ni ulicu, ni njezino ime, ni svoje, osjeæao sam samo da sam ovdje stran i da, na divan naèin razriješen, stojim u neèemu nepoznatom, da u meni nema nikakve namjere, ni poslanja, ni veze sa bilo èime, a ipak sam sav taj mraèni život oko sebe osjeæao u jednako punoj mjeri kao i krv pod vlastitom kožom. Prožimao me je samo taj osjeæaj, da se za mene ne dogaða ništa, a ipak, da mi sve pripada.
