Ratovi su nas izmorili, a toliki nam sinovi izginuli i ginu; boleštine haraju; džehalet zavladao; pravda se zatrla, a siromaštvo pritislo pa bune i hajdučija niču, dok nasilje, rušvet i opačine cvjetaju. A oni, koji bi trebali da prednjače i pravdu kroje i dijele, počevši od carskih ljudi i ajana pa do uleme, govore i rade naopako, misleći samo na sebe i tegleći svaki na svoju stranu. Čitava se Bosna u ranu pretvorila! Šta se ovo radi i šta će biti od nas, zaboga!
O autoru
Ime i prezime: Rešad KadićNacionalnost: Bosna i Hercegovina
Profesija: Književnik i novinar
Datum rođenja: 1912.
Datum smrti: 1988.

Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Sretan je tko zna voljeti.
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!