Nekad nismo sretni, nismo ni tužni. Ravnodušni smo. Igramo se na klackalici tuge i sreće. Onda tuga prevagne, a mi depresivni, sanjamo o sreći kao spasenju. Poslije, kad tuga nestane, zaista postajemo sretniji, ne razmišljajući da je to samo zato što više nismo tužni. A zar na početku nismo bili u boljoj poziciji?
O autoru
Ime i prezime: Slaviša PavlovićNacionalnost: Srbija
Profesija: Pjesnik
Datum rođenja: 1982
Datum smrti:

U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Sretan je tko zna voljeti.
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.