Četiri stvari koje se ne mogu vratiti: - Izgovorena riječ - Izbačena strijela - Protekli život - Propuštena prilika

Ako šutiš - šuti iz ljubavi;rnako govoriš - govori iz ljubavi;rnako opominješ - opominji iz ljubavi;rnako opraštaš - opraštaj iz ljubavi.

Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!

Mašta je važnija od znanja.

Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da nas ni svojom smrću ne mogu obeshrabriti.

Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.

Žena, sreća i vjetar kratko traju.

Zlobnik može promijeniti izgled, ali ćud nikada.

Pravi se prijatelji u nevolji poznaju.

Sretan je tko zna voljeti.

Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što starci i djeca vole pričati.

Bolje je poslovati s ljudima koji nešto žele nego s onima koji su postigli što su htjeli.

Kad nemaš ništa za reći, ne govori.

Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli.

Lud je onaj koji se želi odreći onoga što ima, nadajući se da će dobiti ono što nema.

Neispunjavanje želje je patnja. Mudro je ne željeti.

Svijet je najgori tumač istine.

Zlonamjernog prijatelja treba se bojati više nego divlje zvijeri; zvijer će vam možda raniti tijelo, ali zao prijatelj će vam raniti duh.

Zlato moje, prehladio sam se, sreća da se nisam upiškio

Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.

Umjerenost u svemu.

Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.

Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju.

Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.

Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.

Izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, poduzetnom duhu, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tijelu.

U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno

Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne I buđenja u postelji punoj šećera Ispred mog prozora drvo divljeg kestena Puno plodova koje nitko ne treba

Oni su se smijali meni što sam drugačiji, a ja sam se smijao njima što su svi isti.

Gdje su potrebne ruke, riječi su suvišne.

Anđeli nek' te čuvaju kada vrijeme oboli Da li čovjek sve, baš sve, na kraju preboli

Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!