Pitat ćeš me: da li mi je teško u zemlji kamenja, leda i siromašnih ljudi? Pitat ćeš me: zašto sam opet na sjeveru kad ima krajeva gde se gazi cveće, gde sunce i stijenu može da užari, i čovjeku pravo u srce sija! Zašto! Zato što volim muku i anatemu. Volim kad treba skakati za svaku mrvicu života i uspjeha. Volim kad čovjeka iz dana u dan glođe neki strah, a čovjek se ume iscjeliti; kad mu aveti svaki dan nešto uzmu, a on se ume odreći. Volim onoga koji kamen ore a ipak ima kruha. Onoga koji kaže da je sramota uvući jedrilo kad zatrube vjetrovi i bure, i koji otvorenih očiju smije da gleda kako u pjeni talasa kotrlja brodolom.
O autoru
Ime i prezime: Isidora SekulićNacionalnost: Srbija
Profesija: književnica
Datum rođenja: 16.02.1887.
Datum smrti: 05.04.1958.

Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Sretan je tko zna voljeti.
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.