Pitat ćeš me: da li mi je teško u zemlji kamenja, leda i siromašnih ljudi? Pitat ćeš me: zašto sam opet na sjeveru kad ima krajeva gde se gazi cveće, gde sunce i stijenu može da užari, i čovjeku pravo u srce sija! Zašto! Zato što volim muku i anatemu. Volim kad treba skakati za svaku mrvicu života i uspjeha. Volim kad čovjeka iz dana u dan glođe neki strah, a čovjek se ume iscjeliti; kad mu aveti svaki dan nešto uzmu, a on se ume odreći. Volim onoga koji kamen ore a ipak ima kruha. Onoga koji kaže da je sramota uvući jedrilo kad zatrube vjetrovi i bure, i koji otvorenih očiju smije da gleda kako u pjeni talasa kotrlja brodolom.
O autoru
Ime i prezime: Isidora SekulićNacionalnost: Srbija
Profesija: književnica
Datum rođenja: 16.02.1887.
Datum smrti: 05.04.1958.

Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Sretan je tko zna voljeti.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika