„Dok sam tragao za Selminim fotografijama, imao sam ispunjen i zanimljiv život. Sad će mi zanimacija biti jedino u tome da izbjegavam granate i snajpere, a tu je uzbudljivo samo kad te potrefi. A i ta dramatičnost kratko traje, za one koji te pokupe i bace u mrtvačnicu, a meni će tad biti svejedno. Kakva sam to ja osoba da nikome nisam važan? Dok je bilo one gužve oko fotografija i opasnih dokumenata, umišljao sam da Selma misli na mene. Nije bilo istina, ali mi je pogodovalo da neka žena negdje misli na mene. Nije važno što sam znao da nije žena mog života, ali je tako lijepo da živiš u zabludi kako neko negdje misli na tebe, upravo u trenutku kad granata prelijeće preko tvoje glave, u momentu kad jedeš kruh umočen u posoljeno ulje. Gotovo je, sad osjećam da sam niko”