Miroslav Krleža izreke i citati
Književnik · Hrvatska · 7.7.1893. – 29.12.1981. · 47 citata
Miroslav Krleža (1893. – 1981.) hrvatski je književnik, enciklopedist i jedan od najvećih pisaca 20. stoljeća na južnoslavenskom prostoru: romanopisac, dramatičar, pjesnik i esejist, autor „Gospode Glembajevih”, „Povratka Filipa Latinovicza” i „Balada Petrice Kerempuha”.
Više o autoru
Rođen je 7. srpnja 1893. u Zagrebu, u Dugoj (danas Radićevoj) ulici. Nakon niže gimnazije u Zagrebu pohađao je kadetsku školu u Pečuhu, a od 1911. vojnu akademiju Ludoviceum u Budimpešti, iz koje je isključen 1913. Potkraj 1915. unovačen je i sljedeće godine poslan na galicijsku frontu, odakle se zbog bolesti vratio u Zagreb. Iskustvo rata i propadanja Austro-Ugarske obilježilo je velik dio njegova djela, od novela „Hrvatski bog Mars” do eseja „Deset krvavih godina”.
Od 1919. pa sve do Drugoga svjetskog rata pokretao je i uređivao časopise u kojima je oštro raspravljao o politici, umjetnosti i društvu: „Plamen” (1919., s Augustom Cesarcem), „Književnu republiku” (1923. – 1927.), „Danas” (1934., u Beogradu) i „Pečat” (1939. – 1940.). Iako je pripadao ljevici, branio je slobodu umjetnosti od svake dogme; polemika o tome, vrhunac koje je „Dijalektički antibarbarus” (1939.), udaljila ga je od partijske ljevice.
Najvažnija djela napisao je između dvaju ratova. Drame „Golgota”, „Vučjak”, „U agoniji”, „Leda” i osobito „Gospoda Glembajevi” (1928.) prikazuju raspad jedne građanske obitelji i cijeloga društva. Romani „Povratak Filipa Latinovicza” (1932.), „Na rubu pameti” (1938.) i „Banket u Blitvi” bave se pojedincem koji se suprotstavlja gluposti, laži i sili, a „Balade Petrice Kerempuha” (1936.) vrhunac su kajkavske poezije. Kasnije je napisao i opsežni roman „Zastave” u pet knjiga.
Nakon Drugoga svjetskog rata bio je akademik i potpredsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a 1950. postao je ravnatelj novoosnovanoga Leksikografskog zavoda, koji je vodio do smrti i koji danas nosi njegovo ime. Pod njegovim su vodstvom nastale Enciklopedija Jugoslavije i niz drugih enciklopedija. S pedeset i sedam godina to mu je bio prvi stalni posao.
Od 1919. bio je u braku s glumicom Belom Krležom, s kojom je od 1952. živio u vili na Gvozdu u Zagrebu; ondje je danas Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleže. Bela je umrla u travnju 1981., a Krleža 29. prosinca iste godine u Zagrebu. Pokopan je na Mirogoju. Za života je dobio, među ostalim, pet Demetrovih nagrada za drame i Herderovu nagradu (1968.).
Teme i stil
Ljudska glupost i licemjerje, sukob pojedinca s društvom i vlašću, raspad građanskoga svijeta, rat, smrt, umjetnost i sloboda mišljenja, sve s mnogo ironije i gorkog humora.
Najpoznatija djela
- Gospoda Glembajevi (1928.)
- Povratak Filipa Latinovicza (1932.)
- Balade Petrice Kerempuha (1936.)
- Na rubu pameti (1938.)
- Banket u Blitvi (od 1938.)
- Deset krvavih godina (1937.)
- Zastave (od 1962.)
- Dnevnik