Osamnaest se je godina šuljala jedna strašna misao kroz moju narav, zamisli i čuvstva.
Osjećaji puni, jaki strastveni to je dno. Strast viđenja i upoznavanja – to je širina; osjetljivost tanašna, svestrana i slabašna to je visina. Dno je poezija, širina je znanost, visina je artizam. Poezija je instinktivna, bezobzirna i strastvena poezija je duboka i elementarna.
Ovako stojimo zagrljeni mi se razumijemo majka je ljubila sestru ko mene, ja sam ljubio sestru kao majku.
Papir će da priča potomcima grijehe moje i ime će moje biti kletva.
Pero je moje truba i vasiona je jeka njegova
Pijem da se opijem i ljubim da se naljubim. rnUkratko volim sve ono što moj otac osuđuje.
Pobožan je narod i uvinuti su u njega repovi
Počeo sam sa psovkom a završit ću s uzdahom tolerancije
Pogazio si, Hriste, ko zatupljeno paščerni leptire i krinrno Eunusi o smrti iz uškopljenog ocarnveć nikad, nikad sin
Pokret u redovima talijanskih katolika, koji do nas dopire samo onda, kad mu službeni krugovi sjednu za vrat suspendovanjima a divinis ili crnim, ispriječenim, prijetećim kažiprstom, javlja se već od više godina s karakterima općenite krize klera i katolicizma
Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja potamnjela je put tvoja i oči su tvoje crnernnoge su ti išarane i masna je kosa tvojarnsva si crna, sva si divlja, o crna ljubavi moja.
Psovača tek sam pjesnik jarni zasad ništa više
Putovao sam mnogo, govorio malo čitao uvijek.
Silovat ću te bijela hartijo, nevina hartijornogromna je strast moja i jedva ćeš je podnijetirnizmičeš se bijesu mojem i blijeda si od prepastirncjelov na bljedoću tvoju – moji su cjelovi crni.
Sravnjivaše trup u one iskrivljena, neravna ramena, jedna lopatica ispoljena, druga utisnuta, sise ko u opatice, kukovi ko lopatice, u ove stisnuta, uobljena pleća, sise tek zamjetljive ko da si prevukao ruku pod baršunastim koricama nakvašene knjige
Što si se prepala, sjetna dušo prolazne su sablasti mraza
Sve je brzina, momenat i nagonrnMoja je ćud opozicijarnlogika nedisciplinarnfilozofija prevrat.
Tko nosi svjetiljku posrne lakše od onoga koji ga slijedi.
truli sveče, dostojni proroče tiranskoga bogarntvoj je bog sramotan ko knuto, postidan ko šibernvjernici su njegovi odurni ko cjelovi izbitog paščeta i pokloni birokrata
Tu me je majka pozvala da joj pomognem izvesti oca u zahod.On se je grčevito uhvatio za naša ramena pleća mu zgrbljena, koljena zgrčena stišće nas do krvi. Sav je u znoju, stenjanju i smradu. Donja mu se usnica trese i cijela se soba s njom trese. Podupire se o nas. Zadnjom nategom svog organizma za životom čini od nas stvar, nijemu materiju,štake.
