Ja sam jedanput vjerovao u boga, molio sam javno, u crkvi skidao pred ikonama šešir, na ulici. Ali onda ono je u meni, vjera, počelo postajati nešto sasma posebno, oprečno onome oko mene.
Ja sam na vidiku jednog drugog svjetovnog nazora,rnfilozofije jedne koju bih mogao pisati u četrdesetim godinamarnzato bih ja morao mnogo još toga vidjeti, čuti i čitati.
Je l' smrt gle, trula lišca i uvele, klonule sise.
Kad glupost vrijeđa ljudski stidrni pljusko bih i lupo.
Kad tamo rukom po staklurnsvim svojim tresnuh bijesomrnpromaših rukom curi krvrni staklo živim mesom.
Kitty je golubica i ona će vam pričati pohot orlova
Kratak je bio moj vijek i prerano je umrla dušarnrana je bila smrt ko prerane moje strastirniz mrtvoga groba struji krik i osudan je njegov zvukrnon je ko očaj s osude i plamen otpora.
Laka ti noć, Mojsijernja idem zove me sunce.
Lakše se žrtvovati za ljude nego ih voljeti.
Mi nismo nikad rekli da život znači glupostrni živjet nije vrijedno.
Mrtav je svijet, ljubavi moja, i crno je u dosadi njegovoj
Najposlije postajem onakim, kakim se jedanput idealizovah u mašti, u praksi. Smisao moga života, svađa se na ovo izgustirati i izuživati ili nauživati život znači za pseto izjebati se i prejesti, za kicoša, birokratu i prokurvati se i spolno i moralno i umno, za ljude slijediti pseto i kicoše za mene pak znači izgustirati ga u njegovoj najvišoj manifestaciji znanju
Naša duša nije ekonomija i znanost ona je literatura, jer je vrlo elastična, slučajna, ekscentrična, originalna.
Naša je ljubav tamna ko šuma i krvava ko božanstvo.
Ne čitajte djela moja i sažgite hartiju.
O ljubim te, grešni svijete, jer su divni tvoji grijesi
O, živima u grobu O, onima što umru kasnije od svećeničkog počivaj u miru. Ovako. U lijesu. Otvori oči mrak. Dahne smrad. Gane se vlaga, daske, okovi. A onda, gledaj Ovamo Ovako Grizi Zubi su oštri i nokti oštri. Krv. A meso ko da nije tvoje. Ko da su tvoji prsti pandže pantere. Ovako. Krv. A glava udara. Kvrge. A mozak curi ko mlijeko.
Ona je žena moga prijatelja. Nije lijepa, ali je bila lijepa. Sad je omršavjela jabučice joj iskaču kao dvije suhe kruške i kad je zle volje, lice joj postane naglo asimetrično kao da joj je tkogod prilijepio žestoku ćušku usne su joj rastavljene, a kad ih stisne, rekao bi, boli je zub.
Ona ljubi svoga muža i štuje mene; ona zna da njezin muž ljubi nju i mene ona zna da ja ljubim njenoga muža i da štujem nju.
Ona zna da činimo nešto nedopušteno
