Pomirenjem uma,pomirit ćeš sebe,sa osudom snažnom,te progonske mjere,Ali život jeste,ubjeđenje uma,Sa namjerom istom,ubjeđenjem sebe...
Proći će i ova noć..., ko i sve noći druge.rnNestat će i ovaj mrak, ostat će samo tuge.
Razlog nije važanrnveć zakletva njihovarn-anđelima ljudskimrnda polome krila.rn
Slušat ćeš tuđe riječi, u priči da sam sretna,rnAli nećeš saznati nikad, da mi je tuga vječna.rnMislit ćeš da cvjeta cvijeće, u bašti mog života, rnAli nećeš saznati nikad, za žalost mog života.
Teško je imati mladost, kad krv ti kroz vene teče,rnA mjesto zore i Sunca, vječno ti sviće veče.rnSto cvijeće koje cvjeta, bez sunca umire, vene,rnSto život stoji u mjestu, i nema kome da krene.
Teško je ljubav mu biti, kada on tvoja nije,rnKad imaš dusu i srce, a Bog ih od njega krije,rnKad želiš zagrljaj nježni, i drhtaj svoga tijela,rnKad želiš da mu se predaš, da budeš njegova cijela.
Teško je nemati sreće, ako na nju računaš,rnTeško je kad nemaš ljubav, iako srce imas,rnTeško je kad zime traju, a Sunca nema da grije,rnA ljeto kad ti dođe, snijeg ti i dalje vije.
Teško je živjeti život, kad nemaš u njemu sreće,rnTeško je voljeti nekog, ako on tebe neće.rnTeško je čekati zore, noćima da ti svanu,rnTeško je kad ti dan svane, a vidiš samo tamu.
Teško je život biti, i ti u njemu zrno,rnKad mjesto bijele boje, ti nosiš samo crno.rnTeško je ove noći, pisati stihove ove,rnTeško je kad život tvoj se, nesrećom noćas zove.
Uhvatio sam je oko struka i privukao da bolje čujem… Nekako je zadrhtala. Tada sam prvi put shvatio da ispred mene nije santa leda već jedna odlična glumica koja nije mogla protiv sebe uvijek.
Uvijek ćeš se vraćati na mjesto gdje si bio sretan.
Uvila sam svoje srcernveć odavno ja u crno,rnovo jadno, izmučeno,rni žalosti crne puno.rn
Voljela bih da te jednom napijem. Ne bih te odvukla do kreveta, ne bih te ljubila… Pitala bi te tad svašta, jer pijane usne ne lažu..
Zato što bol me boli, ja nemam više volje,rnNek drugi raduju tebe, možda je tako bolje.
Zato žal nek vječni bude!rnNek uzvišen barjak vije,rnneka svijetom tuga vlada,rnkad drukčije bilo nije.
Zgaziše me tuđi zgaziše i naši.Od koga da strepim a kog da se plašim.
