A ja na drevnom nijemo stojim GrièurnI tomim tešku s uspomena sjetu - rnA usne mi se u molitvi mièu:rnZa muèenièkog doma grudu svetu.
A ne mogu doæi po te,rnDragom da te krilu vratim; rnJer se jošte vrh Golgote - rnA pod teškim križem patim...
A sad me kune: što u doba burnornIz toplih sam je izagnao grudi;rnSlobode dan u uzam da ne rudirnUz tamnièara gnjevnih èelo tmurno!
Ah, i ja bih u svijet krenô rnPo nagonu ludom -rnDa mi nije duša srasla rnS domovinskom grudom.
Al bila pri tom kakve godjer sreæe,rnPjevaèa tvoga ništa ne okrene - rnJa volim tvoje ruho i od vreæernNo tuðe: bilo baš od svile cijene.
Al ja sam, prosti, nešto glave svoje;rnI ne æu kanit navika se starih: rnJa pjevam noæu, kad se zvijezde roje,rnI danju, kada svijetom sunce jari.
Al kad stane rosa kapat,rnNebom zvijezda roj zasvijeti -rnOnda neki èudni šapat rnS jedne strane drugoj leti.
Al tako trajno s tvoga lica èitam,rnKoliki li si prepatila boj; -rnNa veliki se petak stalno pitam: rnAh, kad æe, majko, svanut uskrs tvoj?
Ali tvoja duša dobro sluti,rnDa još dalje vode ovi puti: rnVode preko polja, rijeka, gora, rnVode uzduž širokoga mora.rnSvud se naðu sela, bijeli gradi,rnSvuda bistra uma dobri ljudi:rnKojim isti govor život sladi,rnKojim isto srce grije grudi.
Ali zato duša æe ti ronit rnU davninu nevidovnih meða,rnIz nje æe ti kao bajka zvonit rnZveket maèa junaèkih nam preða: rnTi æeš doznat, kako su za grudurnZemlje svoje lili krvi èesme,rnI sudbinu kako su si hudurnU vjeèite okovali pjesme.rnÈut æeš, kako bjehu tvrðom jakomrnÈovjeèanstva prosvjetnome rodu;rnKroz stoljeæa branili ga šakom,rnSpasili mu vjeru i slobodu.
Danju niti giblju grane,rnNiti listom bujnim kreæu - rnValjda što ih gladne vranernNaokolo svud oblijeæu...
I ja pomišljam na te, majko dièna, rnJedini za me na toj zemlji raj, -rnPo patnjam jer si nekud Njemu slièna, rnA ipak dulji jer im bio traj.
I zato æe te dalje kô i prijernSve pjesme moje, majèice, da slave - rnJa znam, da danas to veæ moda nije, rnAl, ja sam, prosti, nešto svoje glave!
Iskapio je do dna žuè života, rnAl i uskrsnô - jer je bio Bog...rnNa velik petak velja bol se smotarnKo crna guja oko srca mog.
Izranja sunce gorskog iza krugarnU nedjeljnoga jutra svetom muku:rnOtajstvu nalik, što ga božji slugarnU veljem hramu dobrom kaže puku.
Ja znam, da nije danas više modarnPred tobom sagnut ponosno si èelo,rnI skidat pjesmom zlato s nebna svoda,rnOvijat njim ti muèenièko tijelo...
Jablan vraæa: Sliku tvoju rnVijek u svome srcu nosim:rnDnevnom je u nepokojurnSvojom toplom suzom rosim.
Kroz vjekove su tebe raspinjali, rnA onda naglo proboli ti grud; rnAh, krvlju tvojom duša mi se zali,rnI s tuge mišljah, da æu postat lud.
Lipa šušti: Davno sam tirnS toplih grudi otkinuta; rnAl mi duša jošte pamti -rnDa smo s iste majke skuta...
Livada si travom svilnom rnStidne pokri grudi; rnTu i tamo veæ se nježno rnPoljsko cvijeæe budi.
