Još jedan dan, još jedno jutro bez tebe, prokleto sam, sjećanje šalje vjetrove.rn
Još samo san, sve mi je drugo nestalo, gledam u dlan, a tvoje je ime ostalo.rn
Još uvijek čekam, a u duši dobro, znam ti se nećeš vratiti.
Jutro krade sjaj zvijezdama, iza mene duga noć, a ko zna koji grad tebe skriva sad.
Kad si obećala, da ćeš uvijek biti tu, ljeto je prošlo, vidiš li, donijelo kišu jesenju, nisam smio pustit te, jer srušilo se sve.
Kada tuga jednom na vrata dođe, a samoća zaboli, hoćeš li moći ime moje sa usana svojih skloniti.
Kao leptir i cvijet na dlanu jedne ljubavi, stajali smo sami bez igdje ičeg, ali sretni kao malo tko, a sada ti se dive, za jedan osmijeh ti plaćaju, hodati ćeš po zlatu, ali nikad više nećeš biti sretna.
Kriva je sudbina i moje gluposti, krive su staze koje nismo pronašli.rn
Kupit će tvoj život, prodat će tvoj san, dati će ti na kredit lijep i sunčan dan, on je tu i ima ponudu, ti imaš divan osmijeh. Je li on na prodaju?
Lijeno ljeto ulazi u sobu, misli pune tvojih usana ,sve je moglo bolje, a sve je palo u vodu te noći, kad si rekla da se nećeš vratiti.
Ljubav, što si davala, htio bih opet vratiti, sve što smo dijelili, sada je dio prošlosti, neću da zaboravim, volio sam te.
Lovac na novac, drži nas na nišanu, lovac na novac, diže kamatu na sudbinu, lovac na novac, pita koliko košta sjećanje na nju.
Lutaš, po mojim mislima šetaš, po mojim pjesmama uzimaš, a sve si već uzela, kradeš mir sa mojih usana.
Mala moja, pitam se, što te za mene veže, znaš li, luda curice, da ti snovi bježe.
Mislim na tebe, to je ko navika, prokleta navika.
Na mojem nebu je tvoje ime, zvijezda što tone u tamnu noć, sam u samoći, kao krik u noći, hodam tišinom, svojom pustinjom.rn
Na mojoj strani sunca, nema kraljevstvo hladnih zidova.
Ne mogu više bježat od sebe, slušat u sobi zvuke tišine, ova je noć sakrila tebe, a ti si dio moje sudbine.
Ne mogu više, rekla si kao da ni sama ne vjeruješ u to, dok si pričala o nama kao zaliven sam šutio.rn
