Te noći, rekla si mi sve, što ti je na duši ležalo, da ova ljubav guši te i da predugo smo zajedno.rn
Ti, još si tu kraj mene i mi, na zidu naše sjene i ti, idi, ja ti kažem, kroz noć ne misli da te lažem.rn
Tko zna koji puta jedina, opet sam te prevario ja, moja duša ptica selica odletjela drugim usnama.rn
To je put bez povratka, to je put bez povratka to je preskupo plaćena karta za pakao.rn
Treba mi nešto jače od sna, da me uspava tisuću godina, u meni gore vatre sa dna, ja sam umoran od tuđih pogleda.
Tvoja je ljepota roba tražena uz njegovu kravatu, stajat ćeš kao salivena, sve ima svoju cijenu ,u ovom našem vremenu, možeš prodati laž, možeš kupiti istinu.rn
Tvoja ljepota boli i grijeh bi bio od Boga da kradem to što čuvaš, za nekog drugog boljega.
Tvoje ime čuvam tu duboko u srcu i spomenem te samo kada ne čuju, čuvam te u duši, kao pjesmu najdražu, mada već odavno nisi tu.
U moj su život mnoge druge svratile i odlazile kad bi shvatile da tražim tebe u njima, jedina i da su mi bile samo utjeha.
U mreži informacija, sve je simulacija, nova generacija, perfektna imitacija života.rn
U očima, tugu ti ne vide, da si sama dušo, to znam samo ja, snovima htjela bi pobijeći, o znam te dobro, sada kad otišla si.
U tvojim očima, vidim onaj isti plam, kao u njenim nekada i bojim se jer znam. rn
Umiru tiho svijetla mog grada, opijen tugom tonem u san sa novim jutrom postoji nada ili još jedan sumoran dan.
Uz mene ti se privijaš, usne nam se lijepe za tvoju ljubav, dušo, oči su mi slijepe.
Uzalud sunce sja, kad mi u srcu padaju kiše, nebo ne vidim od oblaka, otkad tebe nema više, uzalud sunce sja, kad je oko mene samo noć, ti bi mogla donijeti jutro, ali nećeš doć.rn
Uzalud ti srce tražiš moje tragove, ja sam ratnik lutalica, pratim robove sve dok vjetar hladni nosi ljudske jauke, moje usne ljube samo sluku s prašine.rn
Vani sunce sja, a ja bih nestao, tako bih rado nestao. rn
Virtualni novi svijet, virtualnih ptica let, virtualna moja prva ljubavi, virtualni ja i ti.rn
Vraćam se, zovu me nazad rijeke tri, što teku ovdje u meni, zovu me šume zelene, iz daljine vraćam se, na staze svoga djetinjstva, srce mi ovdje pripada, ovo je plavo nebo moje, samo je jedna jedina, Slavonija.
Vrati se na svijetlo, svuda oko tebe su sjene, vrati se na svijetlo, ne budi cvijet što u tami vene.
