Suhi štap
Mladi pustinjak dobio je čudan zadatak: zalijevati suhi štap dok ne donese plod.
Pustinjski oci (Egipat, 4.–5. st.) · 1 min čitanja
U egipatskoj pustinji Sketi živio je starac Amoj, a uz njega mladi učenik Ivan, malen rastom, kojega su zbog toga zvali Ivan Patuljak. Ivan je došao u pustinju naučiti živjeti kao monah, a starac ga je odlučio iskušati.
Jednoga dana uzeo je suhi štap, zabio ga u pijesak pred kolibom i rekao: – Zalijevaj ga svaki dan, dok ne donese plod.
Voda je bila daleko. Do izvora se hodalo cijelu noć: Ivan bi krenuo navečer, a s vrčem vode vraćao bi se ujutro. Tako je bilo dan za danom, tjedan za tjednom. Štap je u pijesku stajao isti kakav je i bio, suh i siv.
Drugi su pustinjaci odmahivali glavom, a neki su se i podsmjehivali. Čemu tolika muka oko mrtvog drveta? Ivan nije odgovarao. Svake je večeri uzimao vrč i kretao na put.
Prošla je jedna godina, pa druga. Ivan je i dalje hodao. U trećoj godini, jednoga jutra, kad se vratio s izvora, ugledao je na štapu zelene pupove. Štap je prolistao, a uskoro je donio i plod.
Starac Amoj ubrao je plodove, odnio ih u crkvu i ponudio braći. – Uzmite i jedite – rekao je – plod poslušnosti.
Kažu da je to stablo u Sketi raslo još dugo i da su ga monasi pokazivali hodočasnicima kao „drvo poslušnosti”.
Pouka
Ono što je vrijedno rijetko raste brzo. Ustrajnost znači raditi svoj posao i onda kad ne vidimo nikakav rezultat i kad nam se drugi smiju. Plodovi strpljivog truda ponekad dođu tek kad smo već gotovo prestali vjerovati.
Pitanja za razmišljanje
- Koji je vaš „suhi štap”, nešto što dugo zalijevate bez vidljivog ploda?
- Odustajete li prije vremena kad rezultati ne dolaze brzo?
- Čija vas je strpljivost i ustrajnost nekad nadahnula?