Čovjek ide daleko i blizu,ali Bog ne ide nikud On je tu za nas uvijek blizu...
Čovjek ima slobodu izbora u toj mjeri da ga je racionalno.
Čovjek ima sve što je potrebno za osvajanje Univerzuma, sve kreativne sposobnosti, imaginaciju, neograničeni egocentrizam, bezobzirnost i prema sebi i prema svim drugim oblicima egzistencije, nagon za održanjem, strah od smrti i osjećaj izabranosti, iluziju poznavanja.rnrn
Čovjek ispravno vidi srcem – ono što je bitno, oku je nevidljivo.
Čovjek je biće u potrazi za smislom.
Čovjek je često bogat novcem, siromaštvo duhom. Umjesto da nađe sebe, našao je bogatstvo.
Čovjek je čovjeku vuk.
Čovjek je društvena životinja, ali najbolje odluke donosi u samoći.
Čovjek je fragment prirode, a ne vlastite istorije. Prije njegove pojave priroda se iskazuje kao sistem nenarušene ravnoteže. Pojavom čovjekove inteligencije situacija u prirodi se mijenja.rnrn
Čovjek je genije kad je sanjala.
Čovjek je izmislio jezik kako bi zadovoljio svoju duboku potrebu da se žale.
Čovjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono što jest.
Čovjek je mjera svih stvari.
Čovjek je najbolji gubitnik kad je stranac svoje patnje.
Čovjek je nomad po srcu svom, po misli svojoj, po idealima svojim. On je nomad po volji Božjoj, koja ga je stavila među ogromna prostranstva neba i zemlje. Davnašnja i današnja strast, da se leti, putuje bez putanja i stanica i granica, to je proboj nomadstva čovječje prirode. Volja Božja: to su staze i rijeke, putovanja i sretanja i nizovi života i drugova; a ne države i granice, kolje i bajoneti, palanke-tamnice u kojima slobodnog čovjeka kao miša davi gospodar, susjed, običaj, kritika. Tristan od množine želja nije mogao da umre; a svaki čovek ima krik onog pesnika koji je zapisaoi: Ili asketstvo ili putovanja, jer ništa drugo nema!...
Čovjek je ono u što vjeruje.
Čovjek je pokušao da pozdrave i sebe Renius prisiljeni osmijeh, grize vratiti živce na neuredan manira. Gledao masnoća lik pobjegao u zgrade i obrisao prve kapljice znoja s čela. Čudno je da se takvi ljudi su koji bi trebali razumjeti odanost, gdje mnogi drugi ga bacio u stranu na prvi nagovještaj slobode.
Čovjek je postojan samo u jednome: u svojim navikama.rn
Čovjek je poznat po tišini je čuva.
Čovjek je proklet i žali za svim putevima kojima nije prošao. A ko zna šta bi me i na drugim čekalo
