Kako ne bi okolo gledalirnniz ulice su nam poredalirnvelike slike u boji na kojima točno stojirnkako izgleda sreća kad se uveća.
Kako te može neko povrjediti ,a da se ti svejedno osjećaš tako dobro?
Kako ti je, kako živiš? Gdje su dani sreće naše. Kaži šta ti dušu muči,pa ispijaš gorke čaše.
Kamera je više instrument očuvanja, slika.
Kao bajka nestvarno,srce poludi kad nekog zavoliš beskrajno.
Kao da je dio snarnšto me nosi zvijezdama.
Kao da kradem te od svih samo za sebe.rnNek te ostave, nek mi ne diraju tebe.rnI kad i dušu otrujem najgore kad te ranim,rni opet sve to prezirem dok se pred tobom branim.rn
Kao djevicarnKada tvoje srca kucarnPored mog.
Kao na ledu tankom,svaki korak je pogrešan,treba mi sreća nazad,kao prosjaku kruh i odjeća.
Kao prvo sve si moje kao drugo isto to.
Kao stara tapiserijarnglumci nekih loših serijarnnas samo dvoje tad izgledalirnsvima što su u nas gledali.
Kap po kap, kao slaprnteku suze istinernsamo onaj tko te nemarnza tebe se pobrine.rn
Karakter je osnova sreće, a sreća ubojica karaktera.
Karakter se ne može razviti kroz lakoću i mir. Jedino kroz iskušenja i patnju se duša može ojačati, vizija pojasniti, ambicija inspirirati i uspjeh postići.rnMoji prijatelji ispisali su priču mog života. Na bezbroj načina preokrenuli su moje mane u sjajne prednosti i omogućili mi da koračam smireno i sretno pod sjenkom mog nedostatka.
Karađorđevići bi bili prosjaci da mene nije bilo. Zar da nas strijeljaju na obljetnicu kraljevog krunisanja, na sam taj dan?
Kaži, kaži, kako da te imam ja.
Kažu da ona na mene sličirni da se do kraja trudi,rnželim joj sreću, neka se nada,rnjer sreća se kraj tebe gubi.
Kažu imam, imam u životu sreće.
Kiša lije hladno mi jernod sjećanja se ne grijernstigao sam na kraj svijetarndavno bila dvadeseta.
Ključno je da razumijete da se borbe vode primarno u srcu pojedinaca.Čovjek reaguje na liderstvo na narazličitije načine,ali jednom kada osvojite njegovo srce,pratiće Vas svuda.
