Da je imao stotinu života, trebalo mu ih je oduzeti!
Ja sam radio i samo radio, pa sad možda je ovo potrebno za sreću Velike Srbije da baš ja nestanem. Pa neka bude tako ako je za dobro ujedinjenja sveg Srpstva.
Karađorđevići bi bili prosjaci da mene nije bilo. Zar da nas strijeljaju na obljetnicu kraljevog krunisanja, na sam taj dan?
Kažu da se pred smrt sve izbistri, da čovjek sve vidi, cijeli svoj život, d mu se rasvjetljavaju sve tajne, d stižu odgovori na sva pitanja. Ali, umjesto bistrine u mojoj je glavi samo kaos. Sad još manje znam o svome životu nego što sam znao, sad je tek mrak. Ne vjerujem da sam čovjek može biti svoj sudac, da može sam sebe odgonetnuti.
Muhamed Mehmed Bašić jeste moji prijatelj, ali nije Turčin. On ima dokaza o svome srpskom podrijetlu. To je jako čestit i pošten mlad čovjek, jedini Musliman među sarajevskim atentatorima. Svoju glavu je već jednom položio na oltar Srbije. On je jedan od osmorice s Apel-keja koji su s bombama čekali najvećeg dušmanina srpskog naroda. Jedan od osmorice Najvećih. Jedini je izmakao austrijskom sudu i vješalima. Sad mu sudi srpski sud. To je velika sramota, velika srpska sramota!
Pobismo pse!
Prestolonasljednik će se grdno prevariti ako se ne pobrine da s Apisom nestane i legenda o njemu.
Sa lica zemlje nestala je planina od poštenja, nestao je čovjek koji nije dao Srbiji spavati.
Srbija ne osvaja niti će osvajati tuđe. Ona će samo uzeti svoje. Caru (austrouagrski car) carevo, a Srbinu Srbinovo.
Srpski vojnik se bori za Srbiju, za Veliku Srbiju, za svoju porobljenu braću, a samim tim i za južnoslavensku ideju, za Jugoslaviju, za sve drugo.
Žao mi je što nisam imao vremena napisati jednu povijest svog rada, ali bi mi zato trebalo dvije godine. Tu bi se mnoge stvari vidjele. Trebalo je imati energije i motore za rad.
Zar Crna Gora nije maternica Srbije, njezino vrelo.
