Možemo čak ignorirati zadovoljstvo. Ali bol zahtjeva da bude njegovana. Bog nam šapće u zadovoljstvu, priča u našoj savjesti, a viče u našoj boli: to je njegov megafon da probudi gluhi svijet.
Mržnja i strah su bolesna stanja uma. Štoviše, radi se o bolestima koje su obilježile naše vrijeme!
Naèini me snažnom, da naèini me bestidnom.
Najsretniji je, bio to kralj ili seljak, onaj koji pronađe mir u svojoj kući.
Nanošenje okrutnosti s mirnom savješću užitak je moralistima. Zato su izmislili pakao.
Ne moraš moj život da razumiješ,ali probaj da od svog nešto stvoriš prije nego umreš.Ne moraš moj život da razumiješ,razumi svoj pusti druge pa kako bude.
Ne treba bježati od ljudi, svijeta, vremena, već samo od zla u tom svijetu. A drugo je sve naše. I ljudi – Božja djeca. I vrijeme – djelo Božjih ruku. I prilike – Božje pripuštenje.
Ne treba vjerovati ljudima s kojima smo se tek sprijateljili,a koji pokazuju da smo im draži od njihovih starih prijatelja;tako će se ponašati s nama kada steknu nove prijatelje.
Ne valja kada čovječanstvo prenapreže mozak i pomoću razuma pokušava uređivati stvari koje uopće nisu pristupačne razumu. Tada se rađaju ideali kao što su ideali Amerikanaca ili Boljševika, koji su, i jedni i drugi neobično razumni, ali koji ipak vrše nasilje i pljačku nad životom, jer ga tako naivno upropašćuju. Slika čovjeka, nekada visok ideal, počinje se pretvarati u kliše. Možda ćemo je mi luđaci oplemeniti.
Ne znam što bih pitao, pričao. Sve što kažem kao da je pogrešno. Bojim se svog vlastitog glasa. Sve su riječi izgubile smisao. Niti jedna nije prava...
Neispunjavanje želje je patnja. Mudro je ne željeti.
Nekad vjerujem da u životu svako obećanje treba prihvatiti s dozom sumnje, nevjerice, čak i kao laž jer viteške karakteristike u svijetu bez vitezova ne mogu postojati. Sve više mi se čini da danas ljudi olako daju obećanja, a još lakše ih neispunjavaju. Vjerujem kako je osnovni zadatak svakog od nas da ovaj svet načinimo boljim, kako bi svi postali vitezovi, ne po mačevima koje nosimo, već po riječima iza kojih stojimo.
Nema, niti može biti pravednog bogatstva.
Ni savjest niti razum sam po sebi ne sugerira da su Sjedinjene Države, trebale ili mogle biti globalni žandar.
Nije važno što u nekim državama ne zalazi sunce,čime se nekad hvalila Španija;naprotiv,važno je ono što u tim državama sunce na svome putu može vidjeti.
Oni koji sanjaju danju svjesni su mnogih stvari koje pobjeći onima koji sanjaju samo noću.rn
Ono što jesmo, proizvod smo vlastitog razmišljanja.
Ono što nam je potrebno da bismo bili slobodni jeste ljubav; ona ima snagu da s radošću nosi breme svijeta.
Prava umjetnost počinje ondje gdje prestaje sujeta.
Prava vjera, neposredan život, čista savjest, smirenost, razum i sreća ne žive u nečistu čovjeku.
