Osijećam bol ali to nije sve,jer znam da on ne zna da cijeni te.I često šunjaš mi se u sne,i bol tu prestaje.
Osjećaji puni, jaki strastveni to je dno. Strast viđenja i upoznavanja – to je širina; osjetljivost tanašna, svestrana i slabašna to je visina. Dno je poezija, širina je znanost, visina je artizam. Poezija je instinktivna, bezobzirna i strastvena poezija je duboka i elementarna.
Osjećaji su opasniji od ideje, jer oni nisu osjetljivi na racionalnoj procjeni. Tiho oni rastu, šire zemljom, a eskalirala je iznenada, u cijelom svijetu.
Osjećaji, osjećaji i osjećaji. Daj da pokušam razmišljati umjesto toga.
Osjećala se kao da je glas kojeg je voljela najviše na svijetu zove.
Osjećam da sam odrastao. Ja sam čovjek. To je važno u mom nogometu. Kad je sve dobro, ja ne mislim da odrastaju fantastično. Mislim da je potrebno s nekoliko problema odrasti. To je dobro ako su mi se ljudi u Engleskoj počeli diviti. Mislim da sam se malo promijenio još od Svjetskog prvenstva. Jači sam sa svojim mentalitetom i sa svojom igrom, kao dobro.
Osjećam da sam zločesta zato što spavam u toplom krevetu dok moje najdražern prijatelje udaraju ili su u hladnojrnnoći pali negdje u jarak.
Osjećam kao da zapravo nećeš doći.
Osjećam se jako ponosna na rad od 80-ih godina, jer je vrlo svijetao i šaren.
Osjećam se nebitnim,a to želelja nebi mi,što osjećao sam prema tebi činilo me besmrtnim.rn
Osjećam se vrlo avanturistički. Ima toliko vrata biti otvorena, a ja se ne bojim pogledati iza sebe.
Osjećanja moja isprela su konce i satkala veo.rn
Osjećanja nas ponekad mogu prevariti, a pametno je ne poslušati više nikada u potpunosti onome ko nas je makar jednom prevario.
Osjećao sam se kao da me ljudi znaju samo kao pjevača koji izlazi sa lijepim curama.rn
Osjećaš li barem nešto ili baš sve odglumiš.Tebi ljubav nije važna ti se dobro zabaviš.rnrnrnrnž
Osjećaš li da čuvam te,rnpod svojom kožom skrivam te.rnOsjećaš li toplinu tu,rnKoju noćas sam ti poslala u snu.
Osjećaš živ do te mjere da se osjećate da možete pomoći drugima.
Osjećati se napuštenim, to mora biti nešto užasno.
Osjetih, jednog dana, svu nemoć našeg života i zamrženost naše sudbine. Vidio sam da nitko ne ide kuda hoće i primjetio sam veze, do sada ne posmatrane.
Ostah sam na kiši kao od Boga proklet, držeći u ruci šest drhtavih žica, gledajući na stabla opustjelog parka i na njima jata pokisnulih ptica.
