Gledam sve na umjetnički način.
Gledam svoje lice i jos cudim se kako da zivim poslije tebe, pitam se danima iz glave mi ne izbijas i svaki san mi prekidas.
Gledam svoje lice u ogledalu cak te i tamo ima, kraj mene si tu danima iz glave mi ne izbijas i svaki san mi prekidas.
Gledanje u njih me liječirnkao zavičajno lipovo saće,rni mami više negornputnika vatre domaće.
Godine idurnMalo po malo
Godine prolaze laste mi ne dolaze ne mirisu mi zumbuli a i ti me iznevjeri
Govor je izraz vaše unutrašnjosti. On može biti samo onakav kakav sadržaj nosite u svome srcu.
Govor je ogledalo duše; čovjek koji govori također.
Govor je raspored bilješke koje nikada neće biti opet.
Govor je srebro, a šutnja je zlato.
Govor treba da bude poput ženske suknje: dovoljno dugačak da bi pokrio temu, a dovoljno kratak da bi bilo zanimljivo.rnrn
Govoreći ništa ... ponekad govori najviše.
Govorenje istine često je najveća pustolovina.
Govori tiho.rnPtice noćas blizu nas pjevaju i meni je žao da čuju kako u glasu nečijem ima suza.
Govorio sam, već je bilo kasno o našoj davno zamišljanoj sreći i vidio sam, vidio sam jasno da mi ne želiš ništa više reći
Govorio sam: Bit ću tvoj vid i tvoj sluhrnAli ti postade moje sljepilo i moja gluhostrnGovorio sam: Budi Kraljica moga srca!rnAli ti postade kraljica zemlje u kojoj ću zakopati svoje srce
Govoriti dobro nije dovoljno; treba ga i činiti.
Govornici nisu dobri radnici.
Govorom poklanjate drugima ono što imate u sebi.
