Postoji otok osunčan nekima od nas, od davnina znan o njemu od djetinjstva razmišljam, a sad je stigao i taj dan.
Pravi užas je kada se probudite jednog jutra i otkrijete da vaš srednjoškolski razred sada vodi zemlju.
Prijavio sam se, kada sam bio dječak. Mornarica izgledao poslije mene kao moja majka. To me hranio, brinuo za mene i dao mi je prekrasna prilika.rn
Priroda vam da lice kakvo imate u dvadesetima. Život vam oblikuje lice u tridesetima, ali tek u pedesetima dobijete lice kakvo zaslužujete.
Priznat' æu joj, zaljubljen samrnkao malo dijete ja sam sretanrnda me voli, ja to znam.rn
Proljeæe danas ide pod barjakom,rn stižemo, znojni, pod zidove gole,rn surovi borci što djetinjstvo traže,rn suzno i samo kraj srušene škole.rn
Proljeæe novo, zapoèeta bajko,rnšto nam se javljaš iz pupoljka sneno,rn svrstavam, evo, u tvoje kolonern djetinjstvo moje, tobom oživljeno.
Rasizam je još uvijek s nama. No, to je na nama da se pripremi za našu djecu što oni moraju zadovoljiti, i, nadamo se, mi ćemo to prevladati.
Razumjem ljude koji žele održati svoje korjene.
Riječ sutra izmišljena je za neodlučne ljude i za djecu.
Roditeljima je srazmjerno lako odgojiti djecu bez kompleksa. Ne smije se nikada dozvoliti da se dijete osjeća uplašenim ili krivim. Čovjek ne može odbaciti sve reakcije straha - svatko se trgne kad se vrata zalupe. Ono što se može odbaciti to je nezdrav strah koji je kao nametnut na dijete - strah od kazne, strah od ljutitog Boga, strah od ljutitog roditelja.
Ružno je promatrati pijanca…a ipak…njegovo odbijanje da prihvati stvarnost ovog svijeta, koliko god to može biti djetinjasto, prisiljava nas da bolje pogledamo taj svijet i da razmišljamo o motivima zbog kojih smo ga prihvatili.
Sjećam se jednog dana kada sam ljubila Masona i on je pljunuo u moja usta,ali nije mi smetalo.rnrnrnrnrnrn
Slabo učim i baš se sa školom mučim.Često mislim na tebe i na dan kad ćeš biti sa nama u kuči.
Sloboda postoji samo kada je ljubav prisutna, onaj tko voli sijelim svojim bićem, osjeća se slobodnim.
Smiješno je samo kad se podejetim svog djetinjstva.
Smrt. Vječita misao. Prijatelj iz djetinjstva. Nasušna hrana mojih dana i mojih noći. Pritajena klica svijesti u našim zaboravima. Jedino stalno i vječito prisustvo u nama.
Stara mati oca cekarnda se vrati iz dalekarniz daljina pogled ne spustarnTeski san joj lomi ocirnmore slusa svake nocirna u dusi bisni nevera...
Stavljala sam ruž još od sedmog razreda.To je bio naš oblik izražavanja ,jer smo morali nositi uniforme u školu,To je jako naljutilo naše učitelje.
Što dijete može samo učiniti, neka učini samo.
