U svima nama čuči po jedan čoban i po jedna ovca. Zavisi od spleta okolnosti mi postajemo ili ovca ili čoban.
U svoje vrijeme kažu šmeker sam biornsvake noći drugu ljubiornnije za pohvalu što voljeo sam popitirncijelu kafanu častiti rnnije za pohvalu što voleo sam popitirncijelu kafanu razbiti.
U svojoj malenosti čovjek je lišen ranjivosti jer je sav rana i cjelov.
U svojoj zemlji i smrt ti je lakša od života u tuđoj,
U svom upoznat ćeš ljude. O nekima nikada više nećeš pomisliti. Za neke ćeš se pitati što im se desilo. Za neke se pitaš razmišljaju li ikada o tebi. I tu su oni za koje želiš da ne moraš nikako razmišljati o njima. Ali razmišljaš.
U svom vlastitom životu važno je znati kako spektakularno ste.
U svom životu često sam podsjećala da sudbina vlada nad nama.Nitko koga ja znam i o kome sam pročitala o tome,nije se suprotstavljao sudbini nego je bio zadovoljan tijekom dugog vremena.
U svom životu, general Wesley Clark se borio protiv jakih oponenata. Borio se u Vijetnamu i suprostavio se Slobodanu Miloševiću. Ipak dana, ovaj penzionisani general sa 4 zvjezdice, je kapitulirao pred najjačim neprijateljem kojem se ikad suprostavio: američkom glasaču.
U tebi sam nekad bio, tebi mladost poklonio, u srcu te svome nosim, sa tobom se ja ponosim.
U teškim vremenima, mi ne smijemo prestati vjerovati, i mi ne smijemo prestati rasti.
U tirkiznom spektru morskih dubina, prepoznajem oči nečije, divim im se , i u njhovoj duši prepoznam preveć tirkiza,draguljastoga i beskrajnog kao što izgleda nedostižna i ova daljina sazdana od soli, kapi i biserja nesagledanoga okom onih koji se ne nadaju da će im ikada ljubav biti dostignuta!
U tišini noći često sam poželjela samo nekoliko rijči ljubavi od jednog čovjeka,nego pljesak tisuču ljudi.
U to vrijeme sam bio uhićen i nisam imao pojma da će se pretvoriti u to. To je bio samo jedan dan kao i svaki drugi dan.Jedino što je značajno napravio da su mase ljudi pridružile u to.
U toj zeni ja samo nas'ornono sto sam davno hteorntrebalo mi mnogo nijernodmah sam je zavoleo
U tom kraju Usilma bijaše nadaleko čuvena po svojoj ljepoti. Bila je tako lijepa da su najstarije žene, nagledane svega i svačega, i najljepših i najružnijih stvari, imale običaj reći kako ne upoznaše u ovo svojih godina takvu raskoš i kako ona nije za ovog svijeta i kako je nesposoban čovjek da istrpi sjaj ljepote s njena lica. Njihov razum već bijaše prevagnuo na drugu stranu, tamo ka vječnosti, te poprimio osobine proročanskog i one su Usilmi predskazivale veliku nesreću, govorile bi: u takvoj ljepoti ima nečeg samouništavajućeg i ona u čovjeku iz ljubavi rađa zavist i bijes, jednostavno, ne može čovjek uživati u njoj dok je ne skrnavi i svede na mjere normalnog i običnog. Pa iako su, u to vrijeme, jedino one na svijet oko sebe mogle gledati realno - bijahu tako stare da ih ništa nije iščuđavalo, svaka se stvar u njihovom životu bar jednom desila, svaka osim Usilmine ljepote, ne bijahu zahvaćene opštom pomamom oko njene pojave, niti su od njene ljepote mogle imati kakve koristi, niti su mogle biti na gubitku - ipak, niko ih nije slušao, i one su, zavaljene u mulj ljudskog zaborava, zatrpane uzdivljalim pijeskom vremena, od sviju ostavljene kao da je vrijeme njihovog smrtnog časa odavno već minulo, beskorisne poput bezubih usta, bezrazložno sjedile u kući svoje starosti i, po već ko zna koji put prepričavajući iste priče, čekale još bezrazložniju i beskorisniju smrt; ponekad se činilo i ona ih, smrt, zaobišla, život ih se odrekao, a sudbina ih otpisala, pa su ni tamo, iza svega, ni ovamo, ispred nevidljivih zavjesa gdje im riječ bijaše beznačajnija od blagog daška popodnevnog pustinjskog vjetra. Njihova upozorenja nisu nalazila put do ljudskog uha ugriženog milozvučnim šapatom kadife zarobljene u skladan pokret Usilminog vitkog tijela, a lica im pred okom koje je imalo čast gledati najsavršenije od ovog svijeta bijahu providna kao prevreo i bezobličan dan.
U Tottenhamu se uz hrvatske igrače osjećam kao kod kuće
U trci za bogastvom, čovjecanstvo hrdu hvata jer ne gleda nitko nikog, drug na druga, brat na brata.
U Trominutnoj reklami koju je režirao renomirani holivudski redatelj i producent pojavljuju se neki od najvećih nogometaša današnjice.
U tu bih zemlju htio da legnem,rnu taj kraj gdje biljka svaka,rngdje bubica svaka bolno me dira.
U tu kasnu, hladnu zimsku noćrnprestade da kucarnsrce staro koga slomi bolrnčemernog života.
