Duša mi ulicom lutarnbez kaputa, bez kaputarna glava ne da mirarnbez šešira, bez šeširarnrn
Duša može biti prožeta animalizmom, ali ima i trenutaka kad se tijelo uzvine do produhovljenosti.
Duša može često da održi tijelo, ali tijelo dušu nikad; ona posrće i gubi se sama.
Duša nije jabuka: ne možeš je razdijeliti.
Duša se hrani onim što je veseli.
Duša ti je uznemirena i nezadovoljna jer za izvršenje svoje dužnosti postavljaš uvjete ili zato što ne slijediš Božju volju ili pak zato što postavljaš granice u izvršenju Božje volje.
Duša zaljubljenog čovjeka živi u tuđem tijelu.
Dušama je radost da postanu vlažne.
Dušo reci sve, predugo si njenrnja odavno već u snovima vidim ternčvrsto primi me, ugrij mi dlanovernodakle došla sam hladno jernpredugo čekam tvoje zagrljaje.rn
dušo, to sam ti jarntakvog si me nekad voljela.
Dužnici se oslanjaju na zaborav, a zajmodavci na sjećanje.
Dužnost i obilježje govornika jest to da prestane govoriti kad bismo ga najradije slušali.
Dužnost je roditelja da ne smatraju djecu svoju za isključivu svojinu svoju, no da ih odgajaju malo za sebe, a dosta za društvo. Majka priroda naučila je dovoljno svako dijete sebičnosti, majka Srpkinja nema tome što da doda no ima oduzeti.rn
Dužnost je tvoja putovnica za nebo: onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima, taj će ući u kraljevstvo nebesko.
Dužnost komedije je da popravlja ljude tako što æe ih zabaviti.
Dužnost prema samome sebi se sastoji u tome da čovjek očuva ljudsko dostojanstvo u vlastitoj ličnosti.
Dužnost tvojeg položaja označuju božju volju za tebe u sadašnjem trenutku.
Dva broja manja sad mi je dušarnotkad je nema u sebe ušlarnona je od mene otišlarnmoja je radost jedina bilarndva broja manja sad su mi krilarnotkad je od mene otišla.
Dva mediokriteta postižu manje od jednog mediokriteta – jedan drugome smetaju
Dva neprijatelja ljudske sreće su bol i dosada.
