Jedna od najraširenijih bolesti je - dijagnoza.
Jednako su bolesni oni koji previše jedu, kao i oni koji u oskudici gladuju.
Kada sam zaista počeo voljeti sebe spoznao sam da me moj um može poremetiti i da se od nekih svojih misli mogu razboljeti. Ali čim sam počeo koristiti svoje srce, moj um je dobio dragocjenog saveznika. Danas ovu vezu zovem MUDROST SRCA.
Kao što kaže stara poslovica, pero drže tri prsta, ali radi čitavo tijelo. I boli.
Koliko je čudno i koliko je ugodno - mrziti.
Kratki dani, noći duge nemam sna, a bolujem.
Liječnik ne poznaje svoju vlastitu bolest.
Ljubav je kao zarazna bolest: što je se čovjek više boji, to joj je više izložen.
Ljubav je laka psihička bolest koja se uspješno liječi brakom.
Ljubav nikad ne umire prirodnom smrću. Umire jer joj ne znamo obnoviti izvor. Umire od sljepoće, pogrešaka, izdaje. Umire od bolesti i rana; umire zbog dosade, gubitka svježine i sjaja.
Ljudi pametni i energični bore se do kraja,a ljudi glupi i beskorisni pokoravaju se bez ikakve borbe svim sitnim slučajnostima svog besmislenog postojanja.
Mačevi nam više ne služe ničemu.
Manje obolijevaju oni s kojima se postupalo nježno.
Misao da pravo u osnovi mora biti svuda jedno i isto, nije ništa pametnija od nekadašnje ideje, da liječenje sviju bolesti mora biti.
Mozak budale pretvara filozofiju u ludoriju, nauku u praznovjericu i umjetnost u pedanteriju. Otuda univerzitetsko obrazovanje.
Možda je i sama bolest je bitan uvjet za ono što zovemo napredak, a sama bolest napreduje.
Mržnja i strah su bolesna stanja uma. Štoviše, radi se o bolestima koje su obilježile naše vrijeme!
Mudar čovjek treba smatrati zdravlje kao jedan od najvećih blagoslova, te naučiti kako da u vlastitim mislima izvuče korist iz svoje bolesti.
Najgora je činjenica da živimo u zagađenom moralnom okolišu. Moralno smo bolesni, jer smo naučili govoriti jedno, a misliti drugo. Naučili smo ni u što ne vjerovati, ne primjećivati jedni druge i brinuti se samo o sebi. Pojmovi kao ljubav, prijateljstvo, suosjećanje, skromnost i opraštanje izgubili su svoj dubinski smisao i mnogima od nas nisu ništa doli pukih psiholoških kategorija, ili nam se pak čine kao izgubljeni pozdravi iz davnina, pomalo smiješni u vremenu kompjutora i svemirskih brodova.
