Jedina ljudska abnormalnost je nemogućnost da voli.
Kada slijepo prihvatimo religiju, politički sistem ili doslovnu dogmu, postajemo roboti. Tada se prestajemo razvijati.
Ljubav nikad ne umire prirodnom smrću. Umire jer joj ne znamo obnoviti izvor. Umire od sljepoće, pogrešaka, izdaje. Umire od bolesti i rana; umire zbog dosade, gubitka svježine i sjaja.
Raspolagati znanjem ne ubija osjećaj začudnosti i misterija. Uvijek se pojavljuju novi misteriji.
Svaki prijatelj predstavlja svijet u nama, svijet koji vjerojatno nije ni nastao prije njegova dolaska i samo zahvaljujući tom susretu – novi se svijet rodio.
Život se širi ili stješnjava u proporciji sa čovjekovom hrabrosti.
