Da li društvo može izaći na kraj samo s onim radnjama i ne radnjama svojih članova, koje je ono u stanju platiti ili iznuditi?rn
Iskustvo nas uči da državna vlast ne služi baš uvijek interesima cijelog naroda, već, štoviše, često interesu samo jednog moćnog staleža, te prema tome zakonodavstvo ne udešava tada pravo onako, kako će prije svega biti što korisnije za interes povlaštenog staleža.rn
Ja sam još ranije iznio uvjerenje da najjači impuls za društveni napredak nije u razmišljanju, već u trpljenju. Pritisak, koji čine… ustanove mora se tek osjetiti, a zloupotreba da duboko i bolom zasiječe u živo meso, da bi čovjek bio razdražen i izložio kritici postojeće stanje.rn
Misao da pravo u osnovi mora biti svuda jedno i isto, nije ništa pametnija od nekadašnje ideje, da liječenje sviju bolesti mora biti.
Mjerilo prava nije apsolutno mjerilo istine, već relativno mjerilo cilja. Iz toga slijedi da sadržaj prava ne samo može, već i mora biti beskonačno raznorodan.rn
Pa tu i nalazimo slične pojave u prirodi: kredne stijene infuzorija, životinjica, koju golo oko nije u stanju vidjeti, stvaraju čitave bregove. Infusoria, to je egoizam, koji živeći isključivo sebe radi, podiže svijet.rn
podjednako – jedno univerzalno pravo za sve narode bilo bi što i univerzalni recept za sve bolesti, to je vječito traženi kamen mudrosti, koji u stvari ne traže mudraci već samo budale.rn
Radnje bez interesa bile bi isto tako apsurdne, kao i radnje bez cilja. To je psihološka nemogućnostrn
Tko bi htio popratiti pravo do njegovih prvih početaka, u mnogim bi slučajevima naišao na silu jačih, koja je slabijima postavila pravo.rn
Volja je moć vlastite kauzalnosti spram izvanjskog svijeta.rn
Zakon, koji bi imao učinak samo dok je tu bič, postao bi nemoćan svagda, kad ne bi bilo biča na dogledu…rn
