Ovaj život nije fer.Kada sreća mi bježi,dani postaju teži,a nigdje nikoga.
Ovako počinje, ja ću te pokušat zamrzitrni neko vrijeme ću se budit kraj tvoje kopije
Ove krvave kiše me često u crveno oboje.Tada zaplačem tiše, suze od riječi više govore.
Ovo si ti,rnpo nečemu znam da jesi,rni tako me stid,rnšto sam pustio da se desi...
Oženiti se znači svoja prava prepoloviti, a obaveze duplirati.
Pa djedove –rnhlapa-hluprnI bakine –rnšlapa-šluprnpoderane –rnhuup-purna djeèaèke –rntip-tup.rn
Pametna djeca ne postanu uvijek znamenite osobe.
Pas u kuæici laje na svoje buhe; pas koji lovi ni ne osjeæa ih.
Pesimist je čovjek koji od dva zla izabere oba.rn
Pijanac ne bi dao novac za trijezni ljudi. On je rekao da će samo to jesti, i kupiti odjeću i slati svoju djecu u školu s njim.
Pijem da je zaboravimrna želja se veća stvara.
Pitaš kako mi je,a ja oči krijem smjehom suze pokrijem kad mi dođe,dišem al ne živim,jer još sebe krivim kad sa njim kraj mene prođeš.
Pitat ćeš me: da li mi je teško u zemlji kamenja, leda i siromašnih ljudi? Pitat ćeš me: zašto sam opet na sjeveru kad ima krajeva gde se gazi cveće, gde sunce i stijenu može da užari, i čovjeku pravo u srce sija! Zašto! Zato što volim muku i anatemu. Volim kad treba skakati za svaku mrvicu života i uspjeha. Volim kad čovjeka iz dana u dan glođe neki strah, a čovjek se ume iscjeliti; kad mu aveti svaki dan nešto uzmu, a on se ume odreći. Volim onoga koji kamen ore a ipak ima kruha. Onoga koji kaže da je sramota uvući jedrilo kad zatrube vjetrovi i bure, i koji otvorenih očiju smije da gleda kako u pjeni talasa kotrlja brodolom.
Pitati će me drugovirnsto sam plakaornpitati će me drugovirngdje sam nestao.rn
Plačem za slobodu svoje zemlje kad vidim u ovoj ranoj danom uspješnog eksperimenta da korupcija je pripisao mnogim članovima Zastupničkog doma, i prava ljudi su ustupila obećanja uredu.
Plakaćete za mnom obojernkad vidiž da se vipe ne smiješrni da to sa vama i bez mene loše jernkad te bude samu mrzeornkol'ko te je sa mnom voliornironija to je, al' plakaćete oboje za mnom.
Plakala sam što nisam imala cipele, dok nisam vidjela čovjeka koji nije imao nogu.
Podivljali ljudi krče put barutomrni s tom neslobodom u sebi sve što činernje slično njoj.
Pogleda zdvojno morem, no svud pjena, svud prasak, svud grozna pustoš.
Pokvarim sve, sve one vrijedne stvarirnza koje je jedan život malirnda ih vrijeme bar malo popravi.
