Sve što imam u duši i srcu ti damrnjer za me si ti sudjenarnneka iskreno pjevaju andjeli sadrnjer zauvijek ćeš bit' jedina ljubav.
Sve što imam, ako hoćeš, sve to može biti tvoje.
Sve te godine sa tobom sad su baæene u vjetar, a ja još uvijek želim da ti budeš sretan , da drugoj ne budeš što sam tebi bila ja.rn
Svi će za mnom svijetom hodatirnne znam svoju tajnu ćuvatirnželim da svi znaju ljudirnkoga ljubim, tko me ljubi.rn
Svi pacijenti ko i doktori,rnsvi vojnici, a i pukovnici,rnsvi zandari, a i svi lopovi,rnsvi su dušo s tobom spavali.rn
Svi su u vezi - i ti bi.Svi su slomljenog srca poslije - bi li to?
Svijetlo na tvome prozoru, često blijedi pred prvim zrakama dana, kad vani nema nikoga da zaviruje.rn
Svoje suze ja ne brojim,jer plakaću zauvjek,ja odavno ne postojim,samo glumim čovjeka.rnrn
Svojom smiješ zvati me rndaleko od istinernnije laž, trebam ternposlušaj srce i ne puštaj me.
Ta ljubav ća se rncidi ispod tvoga okarnto znači da vridirnda je previše duboka.
Tajne su kao djevice, s njima se mora nježno... Bilo bi tako slatko naprosto im strgnuti bluzicu, a opet, čarolija je potpuna tek ako ih pustiš da se otkriju same.
Tako je i u individualnom životu. Što prije zaboraviš onaj šamar iz školskog dvorišta, brže se stvori mogućnost ponovnog zaljubljivanja. Zaborav je doza pamćenja, njen ključni sastojak na kojeg se i u povijest računa i igra. Ne samo u slučaju razbijanja nosa zbog lošeg vladanja.
Tako mi fališ,nemaš pojma koliko te volim ja.Tako mi fališ,posijeti me bar u snovima.
Tako mlada, tako mladarnmoj je princ vec nečijirnnema ljubavi u mojojrnkratkoj biografijirnu mojoj kratkoj biografiji.
Tako si dobar kad se smiješ, kad sam vani pa me zoveš jer se brineš. Tako si sladak kad se ljutiš kao da ne voliš me, gledaš me i šutiš.
Tamo gdje me srce vuce rnTebi pjevam rnTi si meni sve rnTko ce mi nocas rnU mislima rnU snovima
Tamo gdje si tirnTamo stanuje mi duša žedna ljubavi.
Te noći sam joj oćutao najlepše reči koje znam... rnJednom je rekla da bi sve dala da čuje to što oćutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na ničijoj zemlji između devet salaša, u fantazmagoričnoj oazi koja se u Sahari žita priviđa samo onda kada se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije opšlo za rukom da je osvoje svojim instrumentima...
Te sam noæci zlatno srcernostavio na njen pragrni sišao tiho ko lopov u mrak.
