Na usne stavi sjaj od jagode, i sjeti mernna lažne poljupce.
Načuo sam da je otišla, onako, bez pozdrava. A ja sam, zapravo, želio da joj priznam gdje sam bio gad. Ne, u stvari nisam htio to da joj kažem. Htio sam samo da joj šapnem posljednji put da je bila moje sve. Pazi mene „bila“ – zapravo, bila i ostala moje sve – *ebeš ga.
Nadam se da se mijenja, ali me strah da to ne èini. Ne vidim naèin da odem, pomozi mi da otvorim oèi.rnrnrn
Najbolje znamo oboje,koliko me tvoje oči oraspolože,i sve bivše kada se spoje,nisu kao ti ni kada se pomnože.
Najdraža si moja igračka ta ispod jastuka s tobom ja sam sreća malena sreća velika kao planeta dva-
Namjerno obukla tu haljinurnda vrati stare godinerni kosu podiglarnzato sto volim jarnda tako izgledarn
Napravio si me nesigurnom, rekao mi da nisam dovoljno vrijedna, ali tko si ti da sudiš?
Nastoj sa te vole umjesto da te se boje
Našu ljubav sam čvrsto držala,osjećaj zanosa raste.Bio je kao plamen koji gori vedro...no kad je otišao,otišao je i sjaj.
Navika, sad shvaæam da sam navika, dok gledam tvoj zamišljen odraz, ja nisam spremna još na poraz.
Nađimo se na pola putarnnočas ljubav za nama lutarnznaš da sam te uvijek voliorni samo bih te molio.rn
Ne bi reko da te volimrnpa neka se nebo sruširnne bi priznao čak ni Bogurnda si u duši.rn
Ne bi se ja zaljubila da tvoja pjesma nije srce dirala.Sad znam da tuga počinje kad tvoja pjesma prestane.rnrn
Ne bi više nikad, vjerujrnprešao preko tvoga pragarnjezik pregrist ću ali nećurnreći da si draga.rn
Ne bih htio da joj krademrndio mira, dio srećernznam da meni ne pripadarni da moja biti neće.
Ne bih preživjelarnda mi odeš kad te zavolimrnu moru ljubavirnja uvijek ostrvo tuge nalazim.
Ne dozvoli da te iko kvari najgori su Božiji čuvari.
Ne krivi me što zbog tebe plačem muškarac sam al' me rana boli.
Ne mogu mirne dušernU oči da ti pogledam.
Ne mogu podnijeti to,jer to mi donosi bol,ne mogu srcu da dam,što mu pripada.
