Mazni glas me pitarnimaš vilu iznad Zagrebarni auto s tamnim staklima.
Meni mozak brani da se tebi predam.Tvoja pojava me hrani,ali se ipak nedam.I samo te gledam osjećaj je izvanredan.
Mi smo većina živ kada smo zaljubljeni.
Milijuni putva,ali ni jedan do tebe.
Mislila sam mogu, ali uzalud mi želje, uzalud mi sve ovo ludo srce jos te voli.
Mislim na tebe,rnSunce izlazi,rnDa l' ti falim kao meni ti?
Mislio sam da ću jednom zavoljeti drugu ženu mislio sam da će proći ova bol u grudima al uzalud, stalno mi je njena slika pred očima.
Misliš li na menernkad nas nema višernda l' ti vjetar s jugarnisto zamirišernmisliš li na menernkad te jutro budi hladnim usnama.
Mladost me je izdalarnonog dana s njom je otišlarnostarit ću nemam s kimrnjer od tuge ja sam sin.
Mogli smo oprostiti, rnna zemlji imati raj,rna mi smo birali kraja.
Mogu se ljutiti, plakati cijeli dan i mogu pričati kako si bezobrazan,a kad te ugledam na sve zaboravim.rn
Moguće je da je manje zahtjevno živjeti bez zanosa zaljubljenosti.No ,ne bih povjerovao.Zaljubljeni jedni u druge,zaljubljeni u život i sreću,toliko se možemo obodriti,obogatiti.Iskusiti što znaći ispuniti život.Svoju svrhu.
Moj način da ti ovo kažem je pjesma,čini mi se da je situacija kompleksna.
Moj rad izražava zaljubljenost s ljudskim bićima. Ja ne vjerujem da je za razumjeti nužno da se oprosti, ali osjećam da se razumijemo čini jedan zaborav da se ne može oprostiti.
Moja djevojka prilazi odjednom. Prvi put izgleda kao žena. Oèi su joj neobièno tamne, pita me gdje sam bio. Dodirnem njene usne i kažem: Htio sam malo biti sam,rnimao sam neke èudne misli u glavi. Sad je u redu, sad sam u redu.
Moja duša diše za tebernjoš se nadam da u tvome srcurnostale su tajne skrivene.
Moja lijepa dragana, evo ti umjesto poklona, milion osmijeha.
Moja ljubav prema gitari je bila prva koja mi je pokazala svijet glazbe.
Moje ludo srce nije biralo sve od reda ja sam ljubio.
Moraš biti ono što jesi voljeti ono što jesi prije nego što zavoliš nekog drugog.
