Ne znam što sam si napravio, ali morao sam predati
Neću mila da se predam,ja te nikom ne dam.rn
Neću reći nemoj plakati, zato što nisu sve suze zlo.
Neću starost da dočekamrna da nisi pokraj mene...
Neka me je ostavila preboljeću nju hvala Bogu, hvala Bogu kafana je tu.
Neka se vrata teško otvore,neke se riječi teško izgovore.
Nekad nismo sretni, nismo ni tužni. Ravnodušni smo. Igramo se na klackalici tuge i sreće. Onda tuga prevagne, a mi depresivni, sanjamo o sreći kao spasenju. Poslije, kad tuga nestane, zaista postajemo sretniji, ne razmišljajući da je to samo zato što više nismo tužni. A zar na početku nismo bili u boljoj poziciji?
Neke se tuge ne prebole kad srce pukne na djelove neke se ljubavi nikada ponovo ne dogode.
Neki ljudi osjećaju kišu, drugi samo pokisnu.
Neki moji lažni drugovirnglavu su mi punilirnda od tvojih tuđe usne više godernu crno me zavilirnnisu mi ni javilirnkada je samoća izašla iz mode.
Neko sa svojim bolom ide ko s otkritom ranom:svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi i ne da preći u suze i riječi.
Nema goreg neprijatelja od lošeg savjeta.
Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol.
Nema nijedne riječirnda tvoj odlazak sprječi...
Nema tuge, nema bola, pleme sjedi oko stola, sa nebesa ječe riječi, starac sjedi pored peći.
Nema tužnijeg prizora od mladog pesimiste.
Nema zore da mi oči rosa ne umiva.
Nemam izbora, èujem tvoj glas.
Nemam ti ljubav da mi dusu razgali. Zivot mi, zalud mi ovaj zivot prolazi. Imam ti tugu da mi oci zatvori. Tuga je, tuga da se oci zatvore.Da mi te, da te nikad vise ne vide.
Nemam, nemam srece. Nigdje nista ostao sam sam, ostao sam sam suzo vrela, tugo golema.
