Zašto sam tebe voljenom zvaornu dugim noćima čekao te čestorna jednoj ženi sto me i sad volirni njoj si zauvjek oduzela mjesto.
Zato sedim ovde, tako miran sam,znam može bolje.
Zbog tebe bi plava mora umirila valovernzbog tebe bi livade rosne u cvijeću procvalernzbog tebe bih od plavih dubina kupio sjajne biserernkad bi me tvoje usne ljubile.
Zbog toga bježiš iz grada.
Želim da osjetim ternpa hajde priđi mi.
Želim sa tobom da sam noć i dan da te gledam i da ne spavam.
Žena bez parfema je žena bez budućnosti.
Žena je poput raka u kanti, vidite loše,a opet tako sjajno.
Žena koja ne može biti ružna nije lijepa.
Žena može ostaviti muškarca; svoje haljine nikada.
Žena nema osjećaja odgovornosti kao ni dijete; i ona se brani suzama, a ne time što pokušava razuvjeriti. Ali i kad moli za oproštenje, to ne znači da priznaje krivicu, nego izbjegava grube scene.
Žena se ne služi lažima da bi mogla napasti, nego da se odbrani.
Žena u koju smo zaljubljeni prestaje biti za nas obično ljudsko biće, već postane bijeli anđeo ili crni vrag.
Žena vas najviše voli kad bi ona trebala opraštati vama, a ne vi njoj.
Žene su dražesna umjetna stvorenja, ali za umjetnost nemaju nikakva smisla.
Žene su nalik na kišobran – nekoliko zahvata i stvar je već napeta.
Žene su stvarno vjernije nego što mi vjerujemo i vjernije su kad im se to ne traži, nego kad im se to traži.
Živimo kako možemo, a ne kako želimo.
