Život rominja i teče dok teče,dok se poput ponornice ne izgubi pod zemljom.
Zorom kada budim se, nestaješrntražim te, a nema te, san je bio svernnisi tu, a trebam te, ja trebam te.
[Njezin] najveći strah, koji je bio tako veliki i tako crn da je fobijskih razmjera, bila je da će se ljudi smijati njezinim osjećajima.
